BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Jelena Guerra
- Spomendan
- 11. travnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1914.
Život
Sveta Jelena Guerra (Elena Guerra) rođena je 23. lipnja 1835. u Lucci u Italiji, u plemićkoj i pobožnoj obitelji Antonija Guerre i Faustine Franceschi, kao jedno od šestero djece. Još u djetinjstvu odlikovala se vedrinom, ali i povučenošću. Sakrament svete potvrde primila je 5. lipnja 1843. godine. U mladosti se posvetila djelima kršćanskoga milosrđa pomažući siromasima i bolesnicima u krugu vinkovske udruge, a osobito se požrtvovno davala za vrijeme haranja kolere u Lucci 1853. godine. Zbog teške bolesti morala je od 1857. do 1864. godine ostati vezana uz kućnu postelju. Te godine tjelesne nemoći iskoristila je za učenje francuskoga jezika, glazbe i umjetnosti, no nadasve za temeljit studij latinskoga jezika, Svetoga pisma i spisa crkvenih otaca, što je duboko obogatilo njezin nutarnji život i oblikovalo njezinu mističnu duhovnost.
Nakon oporavka, 1866. godine utemeljila je u Lucci laičku žensku zajednicu posvećenu kršćanskom odgoju djevojaka, stavivši je pod zaštitu Blažene Djevice Marije, svetoga Josipa i svete Zite, zaštitnice grada. U travnju 1870. hodočastila je s ocem u Rim na zasjedanje Prvoga vatikanskog koncila, pohodila grob svetoga Petra i susrela se s papom Pijem IX., što ju je dodatno učvrstilo u odluci o redovničkom posvećenju. Njezina zajednica bez zavjeta razvila se u pravu redovničku ustanovu, koja je kasnije priznata pod imenom Družba sestara oblata Duha Svetoga (poznate i kao sestre svete Zite). Među njezinim marljivim učenicama bila je i sveta Gemma Galgani, a duhovni voditelj i podupiratelj bio joj je monsinjor Giovanni Volpi.
Jelena Guerra osjetila je u srcu neodoljiv poticaj da cijelu Crkvu podsjeti na zaboravljeno djelovanje Treće božanske osobe, Duha Svetoga, u djelu spasenja i posvećenja duša. U razdoblju širenja duhovne ravnodušnosti, protucrkvenih strujanja i lakovjernih spiritističkih zabluda, neumorno je pisala duhovne knjižice i molitvenike, zbog čega ju je sveti Ivan Bosco nazvao »zlatnim perom«. Između 1895. i 1903. uputila je trinaest pisama papi Lavu XIII., moleći ga da pozove sav kršćanski puk na obnovu pobožnosti Duhu Svetomu. Papa je spremno uslišio njezine pobožne vapaje: izdao je 5. svibnja 1895. apostolsko pismo Provida matris caritate, propisujući devetnicu Duhu Svetomu između Uzašašća i Pedesetnice, a 9. svibnja 1897. glasovitu encikliku Divinum illud munus o Duhu Svetome, odredivši da se ta devetnica moli svake godine u svim župnim crkvama. Godine 1902. papa je biskupima uputio i pismo Ad fovendum in Christiano populo, a u listopadu 1897. primio je Jelenu u posebnu audijenciju i blagoslovio preimenovanje njezine družbe u Oblate Duha Svetoga.
U vlastitoj zajednici doživjela je teška nerazumijevanja i kušnje. Zbog neslaganja pojedinih sestara s njezinim usmjerenjem, nadbiskup Lucce zatražio je 1906. njezino povlačenje s mjesta vrhovne glavarice. Jelena je u dubokoj poniznosti i poslušnosti prihvatila tu odluku, povukla se u skrovitost i nastavila moliti i pisati uz vjerne susestre. Družba je dobila papinsko odobrenje od pape Pija X. 6. ožujka 1911. godine. Sveta Jelena Guerra preminula je u Lucci na Veliku subotu, 11. travnja 1914. godine.
Čuda
Svetost Jelene Guerre Bog je potvrdio mnogim milostima, a papa Ivan XXIII. nazvao ju je »novovjekom apostolom Duha Svetoga« prigodom njezine beatifikacije 1959. godine. Za njezinu kanonizaciju mjerodavna su tijela ispitala i potvrdila čudesno ozdravljenje Paula iz Uberlândije u Brazilu. Godine 2010. doživio je strahovit pad sa stabla, zadobivši tešku traumu lubanje, uslijed čega je pao u duboku komu. Liječnici su izveli kraniotomiju i dekompresiju, no bez uspjeha; nakon što je obolio od upale pluća i hepatitisa, proglašena je moždana smrt i donesena odluka o prekidu liječenja. Nakon žarkih molitava upućenih blaženoj Jeleni Guerri, pacijent se iznenada, potpuno i trajno oporavio, bez ikakvih neuroloških oštećenja, što je liječnička komisija proglasila znanstveno neobjašnjivim čudom.
Štovanje i zaštitništvo
Njezino tijelo počiva od 1928. u crkvi svetoga Augustina u Lucci, položno unutar glavnoga oltara gdje ga vjernici s pobožnošću časte. Papa Ivan XXIII. proglasio ju je blaženom 26. travnja 1959. u bazilici svetoga Petra u Rimu. Papa Franjo proglasio ju je svetom 20. listopada 2024. godine. U Rimskom martirologiju njezin se spomendan bilježi 11. travnja, na dan njezina rođenja za nebo, a u njezinoj družbi i nadbiskupiji Lucca slavi se i 23. svibnja. Prikazuje se u tamnom redovničkom odijelu oblata Duha Svetoga, s perom u ruci, knjigom svojih spisa ili u razmatranju uz plamen i golubicu, simbole Duha Svetoga.
Isti dan, 11. travnja, slave se i
- Blažena Sancija Portugalska, djevica 13. stoljeće
- Blaženi Anđeo Carletti iz Chivassa, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Lanuin, redovnik 12. stoljeće
- Sveta Gema Galgani, djevica 20. stoljeće
- Sveti Antipa Pergamski, mučenik 1. stoljeće
- Sveti Barsonufije, anahoret 6. stoljeće
- Sveti Dujam Salonski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Filip od Gortine, biskup 2. stoljeće
- Sveti Stanislav, biskup i mučenik 11. stoljeće
- Blaženi Juraj Gervase, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Simfronijan Ducki, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Izak od Spoleta, redovnik 6. stoljeće