BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Ivan Nepomuk Zegrí y Moreno
- Spomendan
- 17. ožujka
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1905.
Život
Blaženi Ivan Nepomuk Zegrí y Moreno rođen je 11. listopada 1831. u Granadi u Španjolskoj, u imućnoj obitelji liječnika i sveučilišnoga profesora Antonija Zegríja i majke Josefe rođene Moreno. Od rane mladosti pokazivao je iznimnu nadarenost za znanost i književnost, a studije je pohađao na sveučilištu u Granadi. Iako mu se smiješila sjajna svjetovna karijera, u osamnaestoj godini odlučio je postati svećenik te je stupio u sjemenište opatije Sacromonte. Za svećenika je zaređen 2. lipnja 1855. godine u katedrali u Granadi, no samo nekoliko dana kasnije majka mu je umrla od kolere. Stekao je doktorat iz teologije te licencijate iz građanskoga i crkvenoga prava, postavši profesor etike i psihologije. Bio je vrstan govornik, propovjednik kraljice Izabele II., vojni kapelan i odgojitelj bogoslova.
Godine 1869. imenovan je generalnim vikarom i kanonikom katedrale u Málagi. Obilazeći gradsku bolnicu i skloništa, susreo se s teškom bijedom i napuštenošću bolesnih i siromašnih. Želeći pružiti trajan odgovor na te nevolje, 16. ožujka 1878. u Granadi je utemeljio Družbu sestara milosrđa Naše Gospe od Milosrđa (mercedarijanke milosrđa), koja je ubrzo premjestila sjedište u Málagu. Zajednica se posvetila njezi bolesnika po bolnicama, brizi za napuštenu siročad i odgoju siromašne djece.
Uskoro je za oca Zegríja započelo razdoblje teških križeva i poniženja. Godine 1888. jedna ga je redovnica lažno optužila pred crkvenim vlastima, pa mu je dekretom Svete Stolice oduzeta svaka uprava i zabranjen svaki doticaj s vlastitom družbom. Otac Ivan Nepomuk prihvatio je tu tešku osudu u savršenoj šutnji, poslušnosti i poniznosti, ne rekavši nijednu riječ obrane. Tek nakon temeljite istrage, papa Lav XIII. rehabilitirao ga je 1894. godine i priznao nevinost, no crkvene vlasti i dio redovnica odbili su njegov povratak. Živeći u potpunoj osamljenosti, zaboravu i siromaštvu, teško bolestan od dijabetesa, preminuo je u Málagi 17. ožujka 1905. godine u sedamdeset i četvrtoj godini života. Tek 1925. godine družba mu je ponovno priznala naslov pravoga i jedinoga utemeljitelja.
Čuda
Za njegovu beatifikaciju ispitan je i priznat čudesan događaj ozdravljenja izmoljen njegovim nebeskim zagovorom. Liječnička komisija u Rimu jednoglasno je potvrdila da je ozdravljenje bilo trenutno, potpuno i trajno te znanstveno neobjašnjivo, a papa Ivan Pavao II. potpisao je dekret o čudu kojim je potvrđena svetost njegova života.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan blaženoga Ivana Nepomuka Zegríja y Morena slavi se 17. ožujka, na dan njegova rođenja za nebo. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je časnim slugom Božjim 20. prosinca 2001., a uzdignuo ga je na čast oltara proglasivši ga blaženim 9. studenoga 2003. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u kapeli matične kuće sestara mercedarijanki milosrđa u Málagi. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom ruhu s bijelim mercedarijanskim škapularom na prsima, s perom u ruci ili u stavu tihe molitve pred raspelom.
Isti dan, 17. ožujka, slave se i
- Sveta Gertruda od Nivellesa, opatica 7. stoljeće
- Sveti Agrikola od Chalonsa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Gabrijel Lalemant, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Ivan Sarkander, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Patrik, biskup 5. stoljeće
- Blaženi Konrad iz Bavarske, pustinjak 12. stoljeće
- Sveti aleksandrijski mučenici, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Pavao s Cipra, monah i mučenik 8. stoljeće