Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Karlo Leisner

Blaženi Karlo Leisner
Klikni za povećanje
×
Blaženi Karlo Leisner
Blaženi Karlo Leisner. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK

Blaženi Karlo Leisner

Spomendan
12. kolovoza
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1945.

Život

Blaženi Karlo Leisner rođen je 28. veljače 1915. godine u mjestu Rees u Vestfaliji, kao najstarije od petero djece sudskoga pisara Wilhelma Leisnera i Amalie rođene Falkanstein. Obitelj se 1921. godine preselila u Kleve, gdje je Karlo odrastao u dubokoj katoličkoj vjeri. U gimnazijskim danima uključio se u katolički omladinski pokret te je po poticaju vjeroučitelja Waltera Vinnenberga osnovao skupinu svetoga Wernera, koja je povezivala molitvu, čitanje Svetoga pisma i izlete biciklima u prirodu. Karlo je počeo voditi duhovni dnevnik u kojem je zapisao čvrstu odluku: »Basta s grijehom! Želim obnoviti u sebi jedinstvo između volje i djelovanja, jer sam slika Trojedinoga Boga«.

Nakon što su nacisti 1933. godine preuzeli vlast i zabranili katoličke omladinske organizacije, Karlo je postao vođa katoličke mladeži okruga Kleve, vodeći mlade na logorovanja u Nizozemsku i Belgiju kako bi izbjegao nacističku prismotru. U proljeće 1933. obavio je duhovne vježbe u Schönstattu, gdje se duboko posvetio Blaženoj Djevici Mariji. Na blagdan Bezgrješnog Začeća iste godine odlučio se za svećeništvo te je 5. svibnja 1934. stupio u bogosloviju u Münsteru. Biskup Clemens August von Galen imenovao ga je biskupijskim vođom katoličke mladeži. Tijekom obveznoga radnog roka na selu hrabro je organizirao nedjeljne mise za radnike unatoč prijetnjama.

Biskup von Galen zaredio ga je za đakona 25. ožujka 1939. godine. Uskoro potom otkrivena mu je teška plućna tuberkuloza te je poslan na oporavak u lječilište u St. Blasienu u Schwarzwaldu. Ondje je 9. studenoga 1939. godine, čuvši vijest o neuspjelom atentatu na Hitlera u Münchenu, rekao: »Šteta što nije uspio!«. Jedan ga je doušnik smjesta prijavio te ga je Gestapo istoga dana uhitio i zatvorio u Freiburgu. U ožujku 1940. prebačen je u koncentracijski logor Sachsenhausen, a 14. prosinca 1940. u Dachau, gdje je smješten u svećenički blok pod brojem 22356.

U logoru Dachau, gdje je vladao nečovječan rad, glad i studen, Karlovo se zdravlje strahovito pogoršalo. Počeo je pljuvati krv te je premješten u zloglasnu baraku za tuberkulozne bolesnike, gdje su bolesnici često slani u plinske komore. Subraća svećenici uspjeli su ga spasiti od transporta smrti. U rujnu 1944. godine u logor je dopremljen francuski biskup Gabriel Piguet. Uz pomoć hrabre mlade Njemice Josefe Mack, koja je u logor tajno unijela biskupovo odobrenje, ulje i liturgijsko ruho, u baraci 26 pripremljeno je tajno ređenje. Na nedjelju Gaudete, 17. prosinca 1944. godine, biskup Piguet tajno je zaredio Karla Leisnera za svećenika. Dok se odvijao svečani obred, jedan je židovski logoraš vani svirao violinu kako bi odvratio pozornost stražara, a protestantski pastori pripremili su svečani doručak.

Novoimenovani svećenik uspio je 26. prosinca, na blagdan svetoga Stjepana, odslužiti svoju prvu i jedinu svetu misu. Nakon oslobođenja logora u svibnju 1945. prebačen je u lječilište u Planeggu kod Münchena. Svoj je duhovni dnevnik 25. srpnja zaključio riječima: »Svevišnji, blagoslovi i moje neprijatelje!«. Preminuo je u miru 12. kolovoza 1945. godine u tridesetoj godini života, sjedinjen s Kristovom Mukom.

Štovanje i zaštitništvo

Njegovi posmrtni ostaci svečano su 1966. godine preneseni u kriptu mučenika u katedrali u Xantenu u Njemačkoj. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim kao mučenika vjere 23. lipnja 1996. godine na Olimpijskom stadionu u Berlinu, zajedno s Bernardom Lichtenbergom.

Njegov liturgijski spomendan slavi se 12. kolovoza. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom ruhu ili s logorskom prugastom odorom preko koje nosi štolu, držeći u ruci kalež ili sveto Evanđelje.

Isti dan, 12. kolovoza, slave se i