Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Marija Fortunata Viti

BLAŽENICA · REDOVNICA

Blažena Marija Fortunata Viti

Spomendan
20. studenoga
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1922.

Život

Blažena Marija Fortunata Viti, krsnim imenom Anna Felicia, rođena je 10. veljače 1827. godine u mjestu Veroli u pokrajini Frosinone u Italiji, kao treće od devetero djece u obitelji posjednika Luigija Vitija i majke Anne Bono. Njezin je otac zapao u teške poroke kockanja i alkoholizma, što je obitelj dovelo do potpunoga materijalnog sloma i siromaštva. Kada je Anni Feliciji bilo četrnaest godina, majka joj je preminula od tuge i iscrpljenosti, pa je na mlade djevojčine ruke pao sav teret podizanja i prehranjivanja osmero mlađe braće i sestara.

Kako bi prehranila obitelj i podmirila očeve dugove, radila je kao nadničarka i pralja u tuđim kućama. Iako ju je prosio jedan čestit mladić iz Alatrija, Anna Felicia je u svome srcu osjetila da je Gospodin poziva na posvećeni redovnički život. Kada su njezina braća odrasla i stala na vlastite noge, u dobi od dvadeset i četiri godine, 21. ožujka 1851. godine, stupila je u samostan monahinja benediktinki Santa Maria de' Franconi u rodnom Veroliju.

Prilikom redovničkoga zavjetovanja uzela je ime sestra Marija Fortunata. Cijeloga je života ostala nepismena laička sestra konverza. Punih sedamdeset i jednu godinu provela je u samostanskoj klauzuri obavljajući najjednostavnije i najskrivenije poslove: radila je u praonici rublja, tkala, prala, šivala i krpala odjeću za cijelu zajednicu te posluživala u garderobi. Njezina se veličina sastojala u savršenom obdržavanju Pravila svetoga Benedikta u potpunoj poniznosti i skrovitosti. Provodila je duge noćne sate u tihom klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Preminula je u dubokoj starosti u samostanu u Veroliju 20. studenoga 1922. godine, u devedeset i šestoj godini života.

Čuda

Gospodin je blaženu Mariju Fortunatu obdario darom proroštva i uvidom u ljudska srca još za njezina zemaljskoga života. Zabilježeno je kako je tijekom svete mise gorko zaplakala jer joj je u duhu bilo objavljeno da će slavitelj napustiti svećenički poziv, što se kasnije i obistinilo. Za drugoga je svećenika prorekla da će napustiti službu, ali da će se iskreno pokajati i vratiti Bogu. Dvije žene koje su u djetinjstvu bolovale od smrtonosnoga meningitisa posvjedočile su da su potpuno ozdravile zahvaljujući njezinim zagovornim molitvama. Nakon njezine smrti na njezinu su se grobu počela događati brojna čudesna uslišanja i ozdravljenja bolesnika.

Štovanje i zaštitništvo

Mariju Fortunatu Viti blaženom je proglasio papa Pavao VI. 8. listopada 1967. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu, istaknuvši u svojoj homiliji da je njezina poniznost bila njezina istinska veličina, poput Marijina hvalospjeva *Veliča*. Njezin liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 20. studenoga, na dan njezina prelaska u vječnost. Godine 1935. njezino je tijelo preneseno iz zajedničke grobnice u samostansku crkvu benediktinki u Veroliju, gdje se i danas s poštovanjem časti. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u crnom benediktinskom habitu s velom, držeći krunicu u rukama ili pribor za šivanje i tkanje.

Isti dan, 20. studenoga, slave se i