Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Marija Eutimija Üffing

Blažena Marija Eutimija Üffing
Klikni za povećanje
×
Blažena Marija Eutimija Üffing
Blažena Marija Eutimija Üffing. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Marija Eutimija Üffing

Spomendan
9. rujna
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1955.

Život

Blažena Marija Eutimija Üffing, krsnim imenom Ema, rođena je 8. travnja 1914. u mjestu Halverde u Njemačkoj kao deveto od jedanaestero djece pobožnih roditelja Augusta i Marije. Od najranijeg djetinjstva bolovala je od rahitisa, zbog čega je bila krhka zdravlja i teško je hodala. Do sedamnaeste godine pomagala je roditeljima na malom obiteljskom gospodarstvu, a 1931. godine zaposlila se u kuhinji bolnice svete Ane u Hopstenu, koju su vodile sestre milosrdnice, zvane klementinke iz Münstera.

Oduševljena primjerom redovnica, a osobito poglavarice majke Eutimije, Ema je nakon očeve smrti 1934. zamolila primitak u njihovu družbu. Unatoč njezinu slabašnom zdravlju, primljena je u samostan te je u listopadu 1936. položila prve zavjete uzevši ime Marija Eutimija. Tom je prigodom majci u pismu napisala da je pronašla Onoga koga njezino srce ljubi te da ga želi čvrsto držati i nikada ga ne pustiti. Poslana je u bolnicu svetog Vincenta u Dinslakenu, gdje je s odličnim uspjehom položila ispit za medicinsku sestru u rujnu 1939., a 1940. položila je i doživotne zavjete.

U bolnici u Dinslakenu povjerena joj je briga za zarazni odjel u izolaciji. Tijekom Drugog svjetskog rata, od 1943. godine, njegovala je teško bolesne ratne zarobljenike i prisilne radnike iz Rusije, Ukrajine, Poljske i Velike Britanije. Dok su mnogi prema strancima postupali s predrasudama, sestra Eutimija u svakom je patniku gledala Krista. Vidjevši da zarobljenici umiru od gladi i prekapaju po kantama za smeće, potajno im je mazala kriške kruha maslacem i ostavljala ih na čistom papiru pokraj kanti, zbog čega su je zarobljenici prozvali Anđelom ljubavi. Nakon rata premještena je na rad u bolničku praonicu rublja, najprije u Dinslakenu, a od 1948. u kući matici i klinici svetog Rafaela u Münsteru. Iako joj je bilo teško ostaviti izravnu njegu bolesnika, u potpunoj je poniznosti i vedrini prala rublje, provodeći svaku slobodnu minutu u molitvi pred Svetohraništem. U srpnju 1955. srušila se od iscrpljenosti na poslu u praonici te joj je otkriven teški rak crijeva. Strpljivo podnoseći visoku vrućicu i boli, okrijepljena bolesničkim pomazanjem, preminula je na glasu svetosti 9. rujna 1955. u Münsteru.

Čuda

Još prije njezina pogreba dogodilo se prvo čudo po njezinu zagovoru, kada je jedna njezina susestra, koja je pri glačanju teško opekla ruku, s vjerom dotaknula tijelo pokojne sestre Eutimije i zamolila njezinu pomoć te joj je ruka ubrzo potpuno ozdravila. Crkva je u postupku beatifikacije potvrdila i još jedno čudesno ozdravljenje po njezinu zagovoru koje medicina nije mogla objasniti.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 7. listopada 2001. na Trgu svetog Petra u Rimu. Njezin grob na središnjem groblju u Münsteru mjesto je hodočašća mnogih vjernika, a spomendan joj se slavi 9. rujna.

Isti dan, 9. rujna, slave se i