BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Artemid Zatti
- Spomendan
- 15. ožujka
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Sveti Artemid Zatti (Artemide Zatti) rođen je 12. listopada 1880. u mjestu Boretto u talijanskoj pokrajini Reggio Emilia, u siromašnoj seljačkoj obitelji Luigija Zattija i Albine Vecchi. Zbog oskudice morao je već u devetoj godini napustiti školovanje i raditi kao nadničar na imanju bogatog susjeda. Tražeći kruha, obitelj je 1897. iselila u Argentinu i nastanila se u Bahía Blanci. Ondje je Artemid upoznao salezijance don Bosca i u njegovu se srcu rodila želja za redovničkim životom. U dvadesetoj godini primljen je kao aspirant u sjemenište u Bernalu pokraj Buenos Airesa.
Dvoreći mladoga svećenika oboljelog od tuberkuloze, i sam se zarazio tom teškom bolešću. Zbog ljekovitije klime poslan je u Viedmu u Patagoniji, gdje je djelovao salezijanski bolnički misionar otac Evasio Garrone. Otac Garrone potaknuo ga je da se pomoli Mariji Pomoćnici kršćana i obeća da će, ako ozdravi, cijeli svoj život posvetiti služenju bolesnicima. Artemid je čudesno ozdravio i radosno održao svoje obećanje. Odrekao se svećeništva kako bi kao brat pomoćnik mogao posve služiti bolesnima. Prve zavjete položio je 1908., a svečane redovničke zavjete u Družbi svetoga Franje Saleškoga 8. veljače 1911. godine.
U bolnici svetoga Josipa u Viedmi radio je kao ljekarnik i bolničar, vodeći se načelom da lijekove naplaćuje samo onima koji mogu platiti, dok je siromasima davao sve besplatno. Nakon smrti oca Garronea 1913. preuzeo je upravu cijele bolnice. Njegov je dan započinjao u ranu zoru svetom misom i razmatranjem, a potom je na svome starom biciklu obilazio siromahe i patnike po kućama, prevozeći lijekove i donoseći utjehu. Popodneva je provodio u bolesničkim sobama, dvorio najteže patnike i vedrim duhom podizao klonule. Jedan je liječnik zadivljeno izjavio: »Otkako poznajem gospodina Zattija, vjerujem u Boga!« Kada je bolnica morala biti srušena, s nepokolebljivim pouzdanjem u Božju providnost podigao je novu. Godine 1950. pao je s ljestava popravljajući vodospremnik na krovu, a na liječničkim pregledima otkriven mu je rak jetre. Prikazujući svoje patnje Bogu, preminuo je sveto 15. ožujka 1951. u Viedmi.
Čuda
Sveti Artemid Zatti bio je za života oruđe Božjega milosrđa, a nakon njegove smrti zabilježena su brojna uslišanja. Za njegovu beatifikaciju Crkva je priznala čudesno ozdravljenje mladoga salezijanca u Buenos Airesu 18. travnja 1980., koji je trpio od generalizirane sepse uzrokovane gnojnim prsnućem slijepoga crijeva. Liječnici nisu davali nikakve nade, no nakon molitava upućenih sluzi Božjemu Artemidu, bolesnik se naglo, potpuno i trajno oporavio.
Za kanonizaciju je ispitano i potvrđeno čudo koje se dogodilo na Filipinima u kolovozu 2016. godine. Šezdesetčetverogodišnji muškarac doživio je teški moždani udar s opsežnim izljevom krvi u mozak u obje arterije. Kako obitelj nije imala novca za operaciju, premješten je kući u bezizglednom stanju te je primio bolesničko pomazanje. Njegov brat, salezijanski kooperator, započeo je s obitelji moliti devetnicu blaženom Artemidu Zattiju. Bolesnik se iznenada probudio, ustao, zatražio hranu i posve ozdravio bez ikakvih posljedica, što je liječničko povjerenstvo proglasilo znanstveno neobjašnjivim čudom.
Štovanje i zaštitništvo
Njegovo tijelo počiva u crkvi svetoga Ivana Bosca u Viedmi u Argentini. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 14. travnja 2002., a papa Franjo svetim 9. listopada 2022. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Spomendan mu se u općem kalendaru slavi 15. ožujka, a u salezijanskoj obitelji 13. studenoga. Narod Patagonije s ljubavlju ga naziva »svetim bolničarom« i »rođakom svih siromaha«. U umjetnosti se prikazuje u bijeloj bolničkoj kuti, s krunicom ili uz svoj prepoznatljivi bicikl kojim je hitao bolesnicima.
Isti dan, 15. ožujka, slave se i
- Sveti Klement Marija Hofbauer, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Sisebut od Cardeñe, opat 11. stoljeće
- Sveti Zaharija, papa 8. stoljeće
- Blaženi Ivan Adalbert Balicki, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Vilim Hart, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Leokricija, djevica i mučenica 9. stoljeće
- Sveta Ljudevita de Marillac, udovica 17. stoljeće
- Sveti Menigno, valjar i mučenik 3. stoljeće