BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Marija Rafaela Cimatti
- Spomendan
- 23. lipnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1945.
Život
Blažena Marija Rafaela Cimatti, rođena kao Santina Cimatti 6. lipnja 1861. godine u selu Celle kod Faenze u pokrajini Ravenni, potjecala je iz siromašne i čestite kršćanske obitelji nadničara Giacoma Cimattija i tkalje Rose rođene Pasi. Bila je najstarije dijete, a nakon nje rođeno je petero braće, od kojih su trojica umrla u djetinjstvu. Preostala dvojica braće, Luigi i Vincenzo, posvetili su život Bogu kao salezijanci don Bosca; Luigi je umro u glasu svetosti u Peruu, a za Vincenza, istaknutoga apostola i utemeljitelja misija u Japanu, vodi se postupak za beatifikaciju. Kada joj je 1882. godine umro otac, Santina je ostala uz majku, privređujući za obitelj i brinući se za odgoj mlađe braće, iako je u srcu već dugo gajila želju za posvećenim životom. Tek kada su braća stasala, a mjesni se župnik velikodušno ponudio zbrinuti njezinu ostarjelu majku, Santina je postala slobodna odazvati se redovničkom pozivu.
U dobi od dvadeset i osam godina, 4. studenoga 1889., pošla je u Rim i stupila u Družbu bolničkih sestara milosrđa, zajednicu posvećenu brizi za bolesnike. Obukla je redovnički habit 8. prosinca 1890. godine, uzevši ime sestra Marija Rafaela, a godinu dana kasnije položila je prve zavjete dodavši trima uobičajenim redovničkim zavjetima i četvrti: zavjet kršćanskoga gostoprimstva i besplatnog služenja bolesnima i patnicima. Doživotne zavjete položila je 1905. godine.
Nakon kraćega rada u bolnici San Giovanni u Rimu, 1893. godine poslana je u bolnicu San Benedetto u Alatriju, gdje je završila bolničarsku obuku i postala ljekarnica. Potom je premještena u bolnicu Umberto I. u Frosinoneu, gdje je punih dvadeset godina radila kao bolnička ljekarnica, a 1921. godine izabrana je i za predstojnicu zajednice. Godine 1928. vraćena je u Alatri kao poglavarica samostana i bolnice, a tu je službu obnašala do 1940. godine, kada je zatražila da bude razriješena uprave kako bi kao jednostavna sestra dvorila bolesnike, posluživala osoblje i provodila sate u euharistijskom klanjanju.
Tijekom žestokih borbi za Montecassino u Drugom svjetskom ratu, bolnica u Alatriju ostala je jedina djelatna zdravstvena ustanova u neposrednom zaleđu bojišta. Premda je bila u poodmakloj dobi i teško bolesna, majka Rafaela danonoćno je njegovala ranjenike, zaradivši naslov »Anđeo bolesnika«. Kada su njemačke postrojbe u povlačenju minirale bolnicu u Alatriju kako bi zapriječile prolaz saveznicima, sestra Rafaela je zajedno s mjesnim biskupom Edoardom Facchinijem osobno posredovala kod njemačkoga feldmaršala Alberta Kesselringa, uvjerivši ga da povuče mine jer su bolesnici bili nepokretni. Zahvaljujući njezinoj neustrašivoj vjeri i zauzimanju, bolnica i grad bili su spašeni od razaranja. Odbila je napustiti bolesnike radi boljeg liječenja te je preminula u bolnici u Alatriju 23. lipnja 1945. godine u osamdeset i petoj godini života.
Čuda
Sveti život blažene Marije Rafele bio je potvrđen nebrojenim djelima ljubavi i duhovnim plodovima, a njezin nebeski zagovor posvjedočen je čudesnim ozdravljenjem. Za postupak njezine beatifikacije Crkva je pomno ispitala čudo iznenadnoga, potpunog i trajnoga ozdravljenja teško bolesne osobe, koje se dogodilo nakon usrdnih molitava upućenih njezinu zagovoru. Liječnička komisija i teolozi Svete Stolice utvrdili su da se to ozdravljenje ne može objasniti naravnim medicinskim zakonima, potvrđujući nadnaravni Božji zahvat po zagovoru časne službenice Božje.
Štovanje i zaštitništvo
Postupak za beatifikaciju započeo je u Alatriju 6. lipnja 1962. godine pod vodstvom biskupa Vittorija Ottavianija. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je časnom službenicom Božjom 1994. godine, potvrdivši junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti. Isti ju je papa svečano beatificirao 12. svibnja 1996. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njezini zemaljski ostaci, koji su isprva počivali u bolničkoj kapeli svetog Benedikta, preneseni su 27. ožujka 2010. godine u konkatedralu svetoga Pavla u Alatriju, gdje se i danas časte u pokrajnjoj kapeli. Njezin se liturgijski spomendan slavi 23. lipnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom habitu svoje družbe s križem na prsima, s lijekovima ili posudom u ruci, u stavu brižnog dvorjenja ranjenika i bolesnika.
Isti dan, 23. lipnja, slave se i
- Blažena Marija od Oigniesa, pustinjakinja 13. stoljeće
- Blaženi Lanfranc Beccari, biskup 12. stoljeće
- Mnogi nikomedijski mučenici, mučenici 4. stoljeće
- Sveta Eteldreda, opatica 7. stoljeće
- Sveti Josip Cafasso, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Toma Garnet, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Valer od Bouvignesa, prezbiter i mučenik 12. stoljeće
- Blaženi Petar Jakov iz Pesara, prezbiter 15. stoljeće
- Sveti Bili od Vannesa, biskup i mučenik 10. stoljeće