SVETAC · PREZBITER I MUČENIK
Sveti Maksimilijan Marija Kolbe
- Spomendan
- 14. kolovoza
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1941.
MučeniciOpći rimski kalendarSvećenici
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Maksimilijan Marija Kolbe rođen je 8. siječnja 1894. godine u mjestu Zduńska Wola u Poljskoj, pod ruskom carskom vlašću, kao drugi sin tkalca Juliusa Kolbea i primalje Marije rođene Dąbrowska. Na krštenju je primio ime Rajmund. U devetoj godini života imao je mistično viđenje Majke Božje koja mu je ponudila dvije krune: bijelu, koja je označavala ustrajnost u čistoći, i crvenu, koja je označavala mučeništvo; dječak je bez oklijevanja prihvatio obje. Godine 1907. stupio je u malo sjemenište franjevaca konventualaca u Lavovu, a redovnički habit obukao je 4. rujna 1910., uzevši ime Maksimilijan.
Poslan je na studij u Rim, gdje je na Papinskom sveučilištu Gregoriana i Serafskom kolegiju postigao doktorate iz filozofije i teologije. Polaganjem vječnih zavjeta 1914. godine uzeo je i ime Marija. Potresen protucrkvenim i masonskim prosvjedima u Rimu, 16. listopada 1917. godine s nekolicinom subraće utemeljio je Vojsku Bezgrješne (Militia Immaculatae), sa svrhom posvećenja svijeta i obraćenja grešnika po Marijinu posredovanju, osobito širenjem Čudotvorne medaljice. Za svećenika je zaređen 28. travnja 1918. godine u bazilici Sant'Andrea della Valle u Rimu. Tijekom studija obolio je od tuberkuloze koja ga je pratila do kraja života.
Vrativši se u domovinu, 1922. godine pokrenuo je časopis »Vitez Bezgrješne« (Rycerz Niepokalanej), koji je ubrzo dosegao višemilijunsku nakladu. Godine 1927. na darovanu zemljištu kod Varšave podigao je Niepokalanów, samostanski grad posvećen Bezgrješnoj s divovskom tiskarom i stotinama redovnika. Vođen neumornim misionarskim žarom, 1930. godine otputovao je u Japan te je u Nagasakiju na padinama brda Hikosan osnovao samostan Mugenzai no Sono (Vrt Bezgrješne) i tiskaru na japanskom jeziku, a pohodio je i Indiju. Vrativši se u Poljsku 1936. godine, postao je gvardijan Niepokalanówa i pokrenuo radiopostaju.
Nakon izbijanja Drugoga svjetskoga rata Niepokalanów je postao utočište za tisuće prognanika i ranjenika, uključujući mnoge Židove. Gestapo ga je uhitio 17. veljače 1941. godine te zatvorio u Pawiak, a 28. svibnja iste godine prebačen je u koncentracijski logor Auschwitz pod brojem 16670. Zlostavljan i tjeran na najteže poslove, sveti je Maksimilijan u tajnosti ispovijedao, služio svetu misu i tješio logoraše. Krajem srpnja 1941., nakon bijega jednoga logoraša, zapovjedništvo je odredilo desetoricu ljudi iz bloka 14 za smrt glađu u podzemnom bunkeru bloka 11. Kada je jedan od osuđenih, poljski časnik i otac obitelji Franciszek Gajowniczek, zajacao za svojom ženom i djecom, otac Maksimilijan istupio je iz stroja i mirno rekao zapovjedniku: »Ja sam katolički svećenik, želim umrijeti umjesto njega«. Žrtva je bila prihvaćena.
U bunkeru gladi otac Kolbe pretvorio je mjesto očaja u hram molitve. Dok su drugi proklinjali, on je s osuđenicima pjevao marijanske hvalospjeve i molio krunicu. Nakon dva tjedna bez kapi vode i zalogaja kruha, četvorica su još bila na životu, a Maksimilijan je sjedio u kutu sabran i vedar. Kako bi oslobodili ćeliju, logorski su mu dželati 14. kolovoza 1941. godine ubrizgali smrtonosnu injekciju fenola u venu. Umro je pruživši ruku krvniku, u uočnici svetkovine Velike Gospe, u četrdeset i osmoj godini života. Njegovo je tijelo sutradan spaljeno u logorskom krematoriju.
Čuda
Svetost oca Maksimilijana Kolbea Gospodin je posvjedočio mnogim čudesnim znakovima. Samostan koji je podigao u Nagasakiju ostao je čudesno posve neoštećen prilikom eksplozije atomske bombe 1945. godine, zaklonjen planinskim grebenom koji je sam Maksimilijan izabrao unatoč tadašnjem protivljenju drugih.
Za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju Crkva je pomno ispitala i potvrdila čudesna ozdravljenja bolesnika, među kojima je bilo potpuno ozdravljenje Angele Testoni od teške tuberkuloze crijeva 1948. godine te izlječenje Pietra Ranierija od gangrenoznoga stopala 1950. godine, koja su se zbila nakon molitava i zaziva zagovora oca Kolbea.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Pavao VI. proglasio je Maksimilijana Kolbea blaženim 17. listopada 1971. godine, nazvavši ga mučenikom ljubavi. Papa Ivan Pavao II. svečano ga je kanonizirao 10. listopada 1982. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu kao mučenika vjere i ljubavi, u nazočnosti spašenoga logoraša Franciszeka Gajowniczeka. Papa ga je proglasio »zaštitnikom našega teškoga stoljeća«.
Liturgijski spomendan slavi se 14. kolovoza, na dan njegova rođenja za nebo. Sveti Maksimilijan Marija Kolbe zaštitnik je novinara, tiskara, radioamatera, političkih zatvorenika, obitelji, ovisnika i boraca za život. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u crnom konventualskom habitu ili u logoraškoj prugastoj odjeći s crvenim trokutom i brojem 16670, s dvjema krunama, bijelom i crvenom, te s Čudotvornom medaljicom i likom Bezgrješne.
Isti dan, 14. kolovoza, slave se i
- Blažena Elizabeta Renzi, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Feliks Yuste Cava, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Arnulf od Soissonsa, biskup 11. stoljeće
- Sveti Dominik Ibáñez de Erquicia, prezbiter, i Franjo Shoyemon, redovnik, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Euzebije Rimski, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Marcel od Apameje, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ursicin Ilirski, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Antun Primaldo i oko osamsto drugova, mučenici 15. stoljeće
- Blaženi Santo Brancorsini iz Urbina, redovnik 14. stoljeće
- Blaženi Vincent Rubiols Castelló, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Fahnan od Rossa, biskup i opat 6. stoljeće