Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Kajetan Catanoso

Blaženi Kajetan Catanoso
Klikni za povećanje
×
Blaženi Kajetan Catanoso
Blaženi Kajetan Catanoso. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Kajetan Catanoso

Spomendan
4. travnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1963.

Život

Gaetano Catanoso rođen je 14. veljače 1879. u mjestu Chorio di San Lorenzo u Kalabriji, kao treće od osmero djece imućnih i nadasve pobožnih zemljoposjednika Antonija Catanosa i Antonije rođene Tripodi. U dobi od deset godina ušao je u nadbiskupsko sjemenište u Reggio Calabriji. Zbog krhka zdravlja morao se povremeno vraćati kući, no ustrajao je u svom pozivu te je za svećenika zaređen 20. rujna 1902. po rukama kardinala Gennara Portanove. Do 1904. obavljao je službu prefekta odgoja u sjemeništu.

Godine 1904. imenovan je župnikom u zabačenom planinskom selu Pentidattilo, gdje je punih sedamnaest godina dijelio oskudicu i siromaštvo sa svojim vjernicima, penjući se pješice i na mazgi do najnepristupačnijih zaselaka kako bi donio utjehu Evanđelja. Godine 1921. premješten je u župu Santa Maria della Candelora u Reggio Calabriji, gdje je djelovao sve do 1940. godine. Tamo je neumorno oživljavao euharistijsku i marijansku pobožnost, ustrojio katehizaciju te pokrenuo »leteće satnije« svećenika koji su priskakali u pomoć seoskim župnicima u propovijedanju i ispovijedanju.

Središte njegova duhovnog života i svećeničkoga služenja bilo je Sveto Lice Isusovo. Govorio je: »Sveto Lice je moj život«. Godine 1919. osnovao je Bratovštinu Svetoga Lica, a u prosincu 1934. utemeljio je redovničku družbu Sestara veronika Svetoga Lica, sa svrhom da služe siromasima, napuštenoj djeci i starcima u najzabitijim krajevima, brišući trpeće crte Kristova Lica na bolesnima i odbačenima. Uspostavio je i djelo Siromašnih klerika za potporu svećeničkim zvanjima. Bio je duhovnik u sjemeništu, kapelan u bolnicama i zatvorima te kanonik pokorničar katedrale. Zbog nebrojenih sati provedenih u ispovjedaonici nazvan je »ispovjednikom crkve u Reggiju«. Bio je blizak prijatelj svetog Luigija Orionea i svetog Annibalea Marije Di Francije. U starosti je oslijepio, no i tada je primao i tješio vjerne duše. Preminuo je u Reggio Calabriji 4. travnja 1963. s riječima: »U tebe se, Gospodine, uzdavam; Isuse, Marijo, Josipe!«.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje sestre Pauline, redovnice koja je bolovala od teške astme. Kad je otac Gaetano umro 4. travnja 1963., sestra je kleknula pokraj njegova tijela moleći zagovor te je u nekoliko sati bila posve i trajno izliječena od respiratornih teškoća. Za njegovu kanonizaciju ispitano je i potvrđeno čudo ozdravljenja gospođe Anne Pangallo iz Reggio Calabrije, koja je 9. siječnja 2003. neobjašnjivo i trenutačno ozdravila od rijetkog i smrtonosnog oblika meningitisa po njegovu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 4. svibnja 1997., a papa Benedikt XVI. proglasio ga je svetim 23. listopada 2005. na Trgu svetog Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan u općem kalendaru slavi se 4. travnja, dok se u mjesnoj crkvi u Reggio Calabriji časti i 20. rujna, na obljetnicu njegova svećeničkog ređenja.

Njegove relikvije počivaju u svetištu Svetoga Lica u Reggio Calabriji, koje je sam podigao i zamislio kao središte klanjanja i molitve. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao ponizan svećenik koji u rukama drži sliku Svetoga Lica Isusova ili pokazuje na svetohranište.

Isti dan, 4. travnja, slave se i