BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Marijan Konopiński
- Spomendan
- 1. siječnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1943.
Život
Blaženi Marijan Konopiński, krsnim imenom Marian Wacław, rođen je 10. rujna 1907. godine u mjestu Kluczewo u Velikopoljskoj, u obitelji kovača Walentyja Konopińskoga i Weronike rođene Dobierska. Bio je jedno od petero djece, a obitelj se odlikovala dubokom vjerom i domoljubljem. Gimnaziju Petra Skarge završio je u Szamotułima 1927. godine, nakon čega je stupio u nadbiskupijsko sjemenište u Poznanju. Za svećenika je zaređen 12. lipnja 1932. godine. Na svojoj mladoj misi podijelio je sličice sa znakovitim geslom: »Idite poslušno putem kojim vas Bog vodi; daj, o Bože, da se sve duše sjedine u istini, a srca u ljubavi!«.
Nakon ređenja imenovan je kapelanom u župi svetoga Mihaela Arkanđela u Poznanju, a ujedno je upisao studij društvenih znanosti na Sveučilištu u Poznanju. U travnju 1939. godine imenovan je pričuvnim vojnim kapelanom, a uoči rata, u kolovozu 1939., mobiliziran je u sastav 15. pukovnije poznanjskih ulana. Hrabro je pratio svoje vojnike na bojištima rujanske kampanje, dijeleći sakramente i njegujući ranjenike. Pao je u njemačko zarobljeništvo te je bio zatočen u časničkom logoru u Nienburgu na Weseru.
Nakon kratkoga oslobođenja u svibnju 1940. godine, ponovno je uhićen zbog svoga svećeničkoga zvanja. Dana 30. svibnja 1941. godine deportiran je u koncentracijski logor Dachau, gdje je dobio logoraški broj 26065. U logoru je postao žrtva okrutnih pseudomedicinskih pokusa koje su nacistički liječnici provodili nad katoličkim svećenicima. Namjerno su ga zarazili bakterijama i podvrgavali strahovitim pokusima koji su mu razarali tijelo. Podnoseći neljudske muke u potpunom predanju Kristu, otac Marijan preminuo je u logoru Dachau na samu Novu godinu, 1. siječnja 1943. godine (prema nekim zapisima 1942.), u trideset i šestoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio je oca Marijana Konopińskoga blaženim mučenikom 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, u sklopu slavlja 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskoga rata.
Njegov se liturgijski spomendan u Općem rimskom martirologiju slavi 1. siječnja, na dan njegova preminuća, a u poljskom kalendaru i 12. lipnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom talaru s vojničkim križem ili u logoraškoj odjeći s brojem 26065, držeći u ruci raspelo i palmu mučeništva.
Isti dan, 1. siječnja, slave se i
- Blažena Djevica Marija, Bogorodica i Majka Crkve 1. stoljeće
- Blaženi Ugolino iz Gualdo Cattanea, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Valentin Paquay, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Zigmund Gorazdowski, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Zdislava iz Lemberka, majka obitelji 13. stoljeće
- Sveti Almahije, mučenik 5. stoljeće
- Sveti Bazilije Veliki, biskup i crkveni naučitelj 4. stoljeće
- Sveti Frodobert od Troyesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Fulgencije iz Ruspa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Josip Marija Tomasi, kardinal 18. stoljeće
- Sveti Justin iz Chietija, biskup 5. stoljeće
- Sveti Klar od Viennea, opat 7. stoljeće
- Sveti Odilon iz Clunyja, opat 11. stoljeće
- Sveti Ojend (Eugend), opat 6. stoljeće
- Sveti Vincent Marija Strambi, biskup 19. stoljeće
- Blaženi Ivan i Renato Lego, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti Vilim iz Dijona, opat 11. stoljeće