Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Franjo Spinelli

Blaženi Franjo Spinelli
Klikni za povećanje
×
Blaženi Franjo Spinelli
Blaženi Franjo Spinelli. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Franjo Spinelli

Spomendan
6. veljače
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1913.

Život

Sveti Franjo Spinelli rodio se 14. travnja 1853. godine u Milanu, u skromnoj obitelji Bartolomea i Emilije Cagliaroli, koji su služili u palači markiza Stange. U djetinjstvu se s obitelji preselio u Cremonu. Od ranih nogu odlikovao se suosjećanjem prema siromasima i bolesnicima, koje je redovito obilazio sa svojom majkom. Godine 1871. u Vergu je čudesno oslobođen teškoga tjelesnog nedostatka i zakrivljenosti kralježnice.

Potaknut primjerom svoga ujaka svećenika Pietra Cagliarolija i prijatelja, svetoga Luigija Marije Palazzola, stupio je u sjemenište u Bergamu. Za svećenika je zaređen 14. kolovoza 1875. godine po rukama biskupa Pietra Luigija Speranze. Iste se godine uputio u Rim radi proslave jubilejske godine. Dok se u bazilici svete Marije Velike u dubokoj molitvi klanjao pred relikvijom jaslica Maloga Isusa, doživio je snažno duhovno viđenje u kojem je vidio skupinu djevojaka posvećenih trajnom klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ta je vizija postala temelj njegova budućega poslanja.

Vrativši se u Bergamo, 15. prosinca 1882. godine zajedno sa svetom Geltrudom Comensoli utemeljio je zajednicu Sestara sakramentinki, posvećenu trajnom euharistijskom klanjanju i odgoju siromašnih djevojčica. Međutim, zajednica je 1889. godine zapala u teške materijalne i financijske nevolje, popraćene nerazumijevanjem i klevetama. Don Franjo je preuzeo svu krivnju na sebe te je bez roptanja i u poslušnosti morao napustiti Bergamo i svoju zajednicu.

Otišao je bez ičega u Rivolta d'Addu, gdje ga je očinski primio biskup Cremone Geremia Bonomelli. Iz prvotne zajednice došlo je do diobe: sestre u Bergamu ostale su pod vodstvom svete Geltrue Comensoli, dok je don Franjo 1892. godine u Rivolta d'Addi utemeljio novu redovničku obitelj: Sestre klanjateljice Presvetoga Sakramenta.

Kao župni vikar u Rivolti don Franjo je spojio cjelodnevno klanjanje pred svetohraništem s neumornim posluživanjem najpotrebitijih. Otvarao je domove za napuštene, bolesne, nemoćne starce i siročad. Unatoč stalnom siromaštvu i novim nerazumijevanjima, don Franjo je zračio neiscrpnim praštanjem i dobrotom, govoreći da se na uvrede mora odgovarati jedino ljubavlju prema euharistijskom Isusu. Posljednju svetu misu slavio je na Božić 1912. godine. Preminuo je u miru u Rivolta d'Addi 6. veljače 1913. godine u šezdesetoj godini života.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje Agostine Figaroli iz mjesta Costa Volpino. Ona je upala u kotao s kipućom vodom i zadobila teške opekline prvoga, drugoga i trećega stupnja, uslijed čega je pala u duboku komu pred samu smrt. Redovnice su na njezino izgorjelo tijelo položile sličice don Franje Spinellija i započele molitvu, a bolesnica se sljedećega jutra, 21. lipnja 1947. godine, iznenada probudila posve zdrava, s potpuno obnovljenom kožom i bez ikakvih posljedica.

Za njegovu kanonizaciju potvrđeno je čudo ozdravljenja novorođenčeta Ambroza Marije Diaza iz Kinshase u Demokratskoj Republici Kongo. Dijete je nakon teškoga porođajnoga pada pretrpjelo opasan posttraumatski hemoragijski šok s masivnim krvarenjem, u uvjetima gdje nije bilo nikakve odgovarajuće medicinske skrbi. Nakon što su se redovnice utekle zagovoru svetoga Franje Spinellija, dijete je u trenu i potpuno ozdravilo, što su liječnici u Rimu proglasili znanstveno neobjašnjivim.

Štovanje i zaštitništvo

Franju Spinellija blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 21. lipnja 1992. godine u svetištu u Caravaggiu, a svetim papa Franjo 14. listopada 2018. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 6. veljače, na dan njegova rođenja za nebo. Njegovo časno tijelo počiva u kapeli kuće matice Sestara klanjateljica u Rivolta d'Addi. U ikonografiji se prikazuje u misnom ruhu pred izloženom pokaznicom s Presvetim Sakramentom ili držeći križ i kruh za siromahe.

Isti dan, 6. veljače, slave se i