BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Antun Rewera
- Spomendan
- 1. listopada
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1942.
Život
Blaženi Antun Rewera, u poljskom narodu poznat kao Antoni Rewera, rođen je na Bogojavljenje, 6. siječnja 1869. godine, u selu Samborzec u sandomirskom kraju u Poljskoj, u obitelji Wawrzyńca Rewere i Rozalije rođene Sapielak. Nakon završene srednje škole u Sandomierzu, 1884. godine stupio je u tamošnje sjemenište, a studij teologije nastavio je na Carskoj teološkoj akademiji u Sankt Peterburgu, gdje je 1893. godine stekao naslov magistra teologije. Za svećenika ga je 2. srpnja 1893. godine zaredio biskup Antoni Ksawery Sotkiewicz.
Punih šesnaest godina djelovao je kao profesor moralne teologije, biblijske arheologije i francuskoga jezika u sjemeništu u Sandomierzu, a 1899. godine imenovan je vicerektorom te ustanove. Bio je kanonik i dekan katedralnoga kaptola te župnik crkve svetoga Josipa u Sandomierzu. Otac Rewera bio je svećenik duboke molitve, iznimne dobrote i velike pastoralne revnosti, a istaknuo se i kao veliki socijalni radnik: osnovao je prvu zadrugu u sandomirskom kraju, promicao bratovštine trijeznosti i širio pobožni tisak. Kao gorljivi član i voditelj Trećega samostanskog reda svetoga Franje, 4. listopada 1939. godine utemeljio je novu redovničku zajednicu, Družbu kćeri svetoga Franje Serafskoga, posvećenu brizi za siromahe i odgoju mladeži.
Nakon nacističke okupacije Poljske, Gestapo ga je uhitio 16. ožujka 1942. godine u župnom uredu u Sandomierzu pod optužbom da čita i dijeli ilegalni podzemni tisak. Tijekom ispitivanja otac Antun je mirno priznao optužbe rekavši subraći: »Nisam mogao lagati!«. Odbio je odati imena osoba od kojih je primao novine, premda su mu nudili slobodu ako progovori. Iz zatvora u Sandomierzu prebačen je u koncentracijski logor Auschwitz, gdje je zaveden pod brojem 27458, a 3. lipnja 1942. deportiran je u logor Dachau i označen brojem 30304.
U logoru Dachau otac Rewera bio je podvrgnut teškim fizičkim mukama, gladi i poniženjima, no sve je patnje podnosio s evanđeoskom poniznošću i molitvom na usnama. Iscrpljen zlostavljanjima i glađu, preminuo je kao Kristov mučenik 1. listopada 1942. godine u sedamdeset i trećoj godini života. Njegovo je tijelo spaljeno u logorskom krematoriju.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio je oca Antuna Reweru blaženim mučenikom 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, uvrstivši ga među 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskoga rata.
Njegov se liturgijski spomendan slavi 1. listopada, na dan njegova mučeništva, a u Poljskoj i 12. lipnja uz ostale mučenike. U Sandomierzu je sačuvana njegova rodna kuća, a crkva svetoga Josipa u kojoj je djelovao postala je stjecište njegova štovanja. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom talaru s kanoničkim obilježjima ili u logoraškoj odjeći s brojem 30304, držeći u ruci raspelo i palmu mučeništva.
Isti dan, 1. listopada, slave se i
- Blažena Florencija Caerols Martínez, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Alvaro Sanjuán Canet, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Terezija od Djeteta Isusa, djevica i crkveni naučitelj 19. stoljeće
- Sveti Bavo od Genta, monah 7. stoljeće
- Sveti Nicetije od Triera, biskup 6. stoljeće
- Sveti Pijat od Tournaija, prezbiter i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Roman Slatkopojac, đakon 6. stoljeće
- Sveti Vasnulf od Condéa, monah 7. stoljeće
- Blaženi Alojzije Marija Monti, redovnik 20. stoljeće
- Blaženi Gaspar Hikojiro i Andrija Yoshida, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Ivan Robinson, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Radulf Crockett i Edvard James, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveti Gerald Edwards, Robert Wilcox, Kristofor Buxton i Robert Widmerpool, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Verisimo, Maksima i Julija, mučenici 4. stoljeće