BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Antun Świadek
- Spomendan
- 25. siječnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1945.
Život
Blaženi Antun Świadek rođen je 27. ožujka 1909. godine u mjestu Pobiedziska kod Poznanja u Poljskoj, u obitelji kolara Władysława Świadeka i Władysławe rođene Mieleszyńska. Školovao se u gimnaziji u Kępnu, gdje je položio maturu 1928. godine. Od rane mladosti bio je vrlo aktivan u Marijinoj kongregaciji i izviđačkom pokretu. Stupio je u nadbiskupijsko sjemenište u Poznanju te je 10. lipnja 1933. godine zaređen za svećenika. Isticao se neumornom marljivošću, čvrstim kršćanskim značajem, strogom stegom prema samome sebi i velikom blagošću prema drugima.
U srpnju 1933. godine imenovan je kapelanom u župi u Bydgoszczu, a povjerena mu je i služba vojnoga i izviđačkoga kapelana. Od 1937. godine vodio je filijalnu crkvu svetoga Stanislava Biskupa u predgrađu Siernieczek, gdje je s velikim žarom radio s djecom i mladeži te sagradio župni dom. Nakon njemačke invazije na Poljsku u rujnu 1939. godine, otac Antun dragovoljno se javio za vojnoga kapelana poljskih postrojbi i ostao s njima sve do poraza, a potom je nesebično njegovao ranjenike u vojnoj bolnici.
Vrativši se u Bydgoszcz pod okupacijom, nastavio je hrabro pastoralno djelovati. Unatoč strogoj zabrani nacističkih vlasti koje su nalagale da se svi vjerski obredi vrše isključivo na njemačkom jeziku, otac Świadek je u bogoslužju i sprovodima nastavio govoriti poljskim jezikom. U tajnosti je pripremao djecu za prvu svetu pričest, ispovijedao na poljskom jeziku, brinuo se za siromahe i okupljao mlade izviđače. Zbog toga ga je netko prijavio Gestapu, pa je uhićen u ljeto 1942. godine i zatvoren u gradski zatvor u Bydgoszczu.
U listopadu 1942. godine deportiran je u koncentracijski logor Dachau, gdje je dobio broj 37193. Kao katolički svećenik bio je izvrgnut posebnoj mržnji i batinama čuvara. Tjeran je na teški rad u logorskim skladištima odjeće, na plantažama i u transportnoj četi. U siječnju 1945. godine u logoru je obolio od pjegavoga tifusa. Iscrpljen glađu i bolešću, preminuo je kao mučenik vjere 25. siječnja 1945. godine u logoru Dachau, u trideset i šestoj godini života. Njegovo je tijelo bačeno u zajedničku mrtvačnicu, a potom pokopano u masovnoj grobnici izvan logora u blizini sela Deutenhofen.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio je oca Antuna Świadeka blaženim mučenikom 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, uvrstivši ga među 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskoga rata.
Njegov liturgijski spomendan u Crkvi slavi se 25. siječnja (u nekim zapisima 21. siječnja), na dan njegova preminuća, a u poljskom kalendaru i 12. lipnja. U crkvi svetoga Stanislava u Bydgoszczu i u crkvi svetoga Mihaela Arkanđela u rodnim Pobiedziskama podignute su spomen-ploče s njegovim likom. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom talaru sa štolom ili u logoraškoj odjeći s brojem 37193, držeći u ruci križ, krunicu i palmu mučeništva.
Isti dan, 25. siječnja, slave se i
- Blažena Arkanđela Girlani, djevica i opatica 15. stoljeće
- Blažena Marija Antonija Grillo, redovnica 19. stoljeće
- Blaženi Antun Migliorati, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Emanuel Domingo y Sol, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Henrik Suzo, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Agilej Kartaški, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ananija Damaščanski, učenik Gospodinov 1. stoljeće
- Sveti Artema iz Pozzuolija, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Bretanion od Tomisa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Grgur Nazijanski, biskup i crkveni naučitelj 4. stoljeće
- Sveti Palemon, anahoret 4. stoljeće
- Sveti Popon od Stavelota, opat 11. stoljeće
- Sveti Prejekt, biskup, i Amarin, mučenici 7. stoljeće