Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Eugenija Picco

Blažena Eugenija Picco
Klikni za povećanje
×
Blažena Eugenija Picco
Blažena Eugenija Picco. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Eugenija Picco

Spomendan
7. rujna
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1921.

Život

Blažena Eugenija Picco, krsnim imenom Maria Angela, rođena je 8. studenoga 1867. godine u mjestu Crescenzago pokraj Milana. Njezin otac Giuseppe Picco bio je glasoviti slijepi violinist u milanskoj Scali, a majka Adelaide del Corno pjevačica. Zbog stalnih koncertnih turneja roditelja, malu su Eugeniju odgajali djed i baka. Kada joj je otac tajanstveno nestao i preminuo tijekom turneje u Americi, majka se vratila s novim životnim partnerom, pa je Eugenija morala živjeti u raskošnom, ali moralno opasnom i vjerski posve ravnodušnom okruženju.

Majka je željela kćer usmjeriti prema kazališnoj i glazbenoj karijeri, no Eugenija je u svome srcu osjećala sve dublju čežnju za Bogom. Utočište je pronalazila u molitvi u bazilici svetoga Ambrozija i oratoriju sestara uršulinki. U dobi od dvadeset godina, jedne večeri u svojoj sobi, doživjela je snažno mistično iskustvo kada je osjetila da joj je srce probodeno zrakom svjetla s ikone na zidu, što je u njoj učvrstilo odluku o potpunom predanju Kristu.

Budući da su se majka i očuh žestoko protivili njezinu zvanju, Eugenija je 31. kolovoza 1887. godine potajno napustila obiteljski dom i sklonila se u Parmu. Ondje ju je primio časni sluga Božji don Agostino Chieppi, utemeljitelj mlade družbe Malih kćeri Presvetih Srdaca Isusa i Marije. Redovničke zavjete položila je 10. lipnja 1891. godine uzevši ime sestra Anna Eugenija. Obavljala je službe učiteljice glazbe, magistre novakinja i tajnice, a 1911. godine izabrana je za vrhovnu glavaricu družbe, službu koju je obnašala sve do smrti.

Kao poglavarica s velikom se mudrošću i majčinskom ljubavlju posvetila odgoju sestara i brizi za najsiromašnije. Tijekom Prvoga svjetskoga rata otvorila je vrata samostana za smještaj i njegu ranjenika, posluživala u vojnim bolnicama te preuzela brigu za djecu siromašnih vojnika koji su bili na bojišnici. Zbog teškoga oboljenja zglobova i kostiju 1919. godine morala joj je biti amputirana desna noga. Svoje je teške patnje i tjelesnu nemoć podnosila s neiscrpnim osmijehom i predanjem, govoreći da se u svemu mora vršiti volja Božja. Preminula je sveto u Parmi 7. rujna 1921. godine u pedeset i četvrtoj godini života od posljedica tuberkuloze.

Čuda

Za njezinu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje Camilla Talubingija Kingombea iz biskupije Uvira u tadašnjem Zairu (danas Demokratska Republika Kongo). On je 25. kolovoza 1992. godine u trenu i potpuno ozdravio od teške i smrtonosne bolesti nakon što su se sestre i vjernici utekli zagovoru majke Eugenije Picco. Liječničko povjerenstvo u Rimu proglasilo je to ozdravljenje znanstveno neobjašnjivim, što je omogućilo njezino proglašenje blaženom.

Štovanje i zaštitništvo

Eugeniju Picco blaženom je proglasio papa Ivan Pavao II. 7. listopada 2001. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njezin liturgijski spomendan slavi se 7. rujna, na dan njezina rođenja za nebo. Njezine relikvije počivaju u crkvi kuće matice Malih kćeri Presvetih Srdaca u Parmi. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom odijelu svoje družbe s križem u ruci i vedrim osmijehom na licu, okružena siromašnom djecom.

Isti dan, 7. rujna, slave se i