Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Bernard Marija od Isusa Silvestrelli

Blaženi Bernard Marija od Isusa Silvestrelli
Klikni za povećanje
×
Blaženi Bernard Marija od Isusa Silvestrelli
Blaženi Bernard Marija od Isusa Silvestrelli. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Bernard Marija od Isusa Silvestrelli

Spomendan
9. prosinca
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1911.

Život

Blaženi Bernard Marija od Isusa Silvestrelli, krsnim imenom Cesare Pietro, rođen je 7. studenoga 1831. godine u Rimu, na trgu Piazza della Minerva, kao treće od sedmero djece u uglednoj plemićkoj obitelji Gian Tommasa Silvestrellija i markize Terese Gozzani. Školovao se u glasovitom Rimskom kolegiju pod vodstvom otaca isusovaca, gdje se odlikovao bistrinom uma i dubokom pobožnošću. Privučen strogošću i duhovnošću Pasionske kongregacije (pasionista), 25. ožujka 1854. godine stupio je u njihov novicijat na Monte Argentariju, uzevši ime Luigi od Presvetoga Srca Marijina. Međutim, zbog teške bolesti morao je napustiti novicijat nakon samo mjesec dana, no ostao je živjeti uz pasioniste i nastaviti studij teologije.

Nakon što je 22. prosinca 1855. godine zaređen za dijecezanskoga svećenika, otac Cesare je ponovno zatražio prijem u pasioniste. Stupio je u novicijat u Morrovalleu 1. travnja 1856. godine pod novim redovničkim imenom Bernard Marija od Isusa. Ondje mu je novicijatski subrat bio mladi Francesco Possenti, budući sveti Gabrijel od Žalosne Gospe. Svečane redovničke zavjete položio je 28. travnja 1857. godine. Djelovao je kao odgojitelj bogoslova u Morrovalleu, a potom kao magistar novaka i rektor u samostanu Svetih Stuba (Scala Santa) pokraj bazilike svetoga Ivana Lateranskoga u Rimu. Dana 19. rujna 1870. godine, neposredno prije zauzeća Rima, otac Bernard je pod ruku pratio ostarjeloga papu Pija IX. dok se u suzama na koljenima uspinjao Svetim stubama.

Na generalnom kapitulu 1878. godine otac Bernard Marija izabran je za vrhovnoga poglavara (generalnoga prepozita) pasionista, službu koju je s iznimnom mudrošću i plodnošću obnašao gotovo neprekidno sve do 1907. godine. Zbog njegove neumorne revnosti i obnove reda subraća su ga s pravom prozvala »drugim utemeljiteljem pasionista«. U vremenima teških protuvjerskih zakona i progona u Italiji, otac Bernard je obnovio izvorna pravila svetoga Pavla od Križa, utemeljio međunarodni studij u Rimu te otvorio brojne nove samostane po Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Španjolskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Argentini i Meksiku. Osobno je potaknuo i izgradnju svetišta u Nettunu, gdje počiva sveta Marija Goretti.

Pape Leon XIII. i Pio X. iznimno su ga cijenili te su mu više puta nudili kardinalski šešir, što je on u svojoj dubokoj poniznosti uvijek odbijao. Godine 1907. povukao se s vodstva reda te se povukao u pustinjački samostan u Moriconeu pokraj Rima kako bi se posvetio kontemplaciji i molitvi. Dana 9. prosinca 1911. godine, dok se uspinjao stubištem samostana, pao je unazad i preminuo, točno onako kako je sam unaprijed prorekao, u osamdesetoj godini života.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju ispitan je i priznat čudesan događaj ozdravljenja Giuseppea Gerardija iz Nerole pokraj Rima. On je bolovao od teškoga i neizlječivoga raka crijeva u završnom stadiju, a liječnici su odustali od svakoga liječenja. Nakon što se njegova obitelj s pouzdanjem utekla zagovoru časnoga sluge Božjega Bernarda Marije Silvestrellija, bolesnik je 27. svibnja 1987. godine u trenu, potpuno i trajno ozdravio bez ikakvoga traga opake bolesti, što je liječnička komisija potvrdila kao znanstveno neobjašnjivo čudo.

Štovanje i zaštitništvo

Bernarda Mariju od Isusa Silvestrellija blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1988. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 9. prosinca, na dan njegova rođenja za nebo. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u mramornom sarkofagu u crkvi pasionista u Moriconeu u Italiji. Prikazuje se u crnom pasionskom habitu s amblemom Kristove muke na prsima, s raspelom u ruci i knjigom pravila reda.

Isti dan, 9. prosinca, slave se i