BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Rupert Mayer
- Spomendan
- 1. studenoga
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Blaženi Rupert Mayer rođen je 23. siječnja 1876. godine u Stuttgartu u mnogobrojnoj obitelji. Nakon završene gimnazije studirao je filozofiju i teologiju u Fribourgu u Švicarskoj, Münchenu i Tübingenu. Za svećenika je zaređen 2. svibnja 1899. godine u Rottenburgu. Nakon godine dana župničke službe, slijedeći dugogodišnju želju, stupio je 1900. godine u Družbu Isusovu u Feldkirchu u Austriji. Od 1912. godine djelovao je u Münchenu, gdje se posvetio brizi za tisuće siromašnih doseljenika koji su pristizali u grad u potrazi za radom, organizirajući za njih socijalnu i duhovnu pomoć.
Tijekom Prvoga svjetskoga rata dragovoljno se prijavio za vojnoga kapelana. Njegova hrabrost na bojištima Francuske, Poljske i Rumunjske bila je zadivljujuća: puzio je pod kišom metaka od jednoga do drugoga ranjenog vojnika kako bi im podijelio sakramente i pružio utjehu. Bio je prvi katolički svećenik koji je odlikovan Željeznim križem za hrabrost. U prosincu 1916. godine teško je ranjen u Rumunjskoj, zbog čega mu je amputirana lijeva noga. Vrativši se u München, prozvan šepavim apostolom, nastavio je neumorni pastoralni rad kao voditelj Marijine kongregacije muškaraca i pokretač nedjeljnih misa na glavnom željezničkom kolodvoru za putnike i radnike.
Već početkom dvadesetih godina otac Rupert je javno ustao protiv nacionalsocijalizma, hrabro govoreći da njemački katolik nikada ne može biti nacist jer su te dvije stvari nespojive. Nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast 1933. godine, otac Mayer je s propovjedaonice crkve svetoga Mihaela u Münchenu neustrašivo branio Crkvu, progonjene i kršćanski nauk. Nacističke vlasti su mu zabranile javno istupanje, no on je odgovorio da se treba većma pokoravati Bogu nego ljudima. Više puta je uhićivan i zatvaran u zatvore Stadelheim i Landsberg. U studenom 1939. godine ponovno je uhićen i deportiran u koncentracijski logor Sachsenhausen kod Berlina. Budući da mu se zdravlje naglo pogoršalo, nacisti su ga, bojeći se da ne umre u logoru i postane mučenik pred narodom, zatočili u benediktinsku opatiju Ettal, gdje je držan u potpunoj izolaciji bez ikakva dodira s vjernicima sve do oslobođenja u svibnju 1945. godine.
Vrativši se u razoreni München, otac Rupert je odmah nastavio tješiti narod i propovijedati. Dana 1. studenoga 1945. godine, na svetkovinu Svih Svetih, dok je slavio jutarnju svetu misu i propovijedao s ambona u crkvi svetoga Mihaela, doživio je moždani udar i preminuo na nogama pred očima vjernika.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. svibnja 1987. godine na Olimpijskom stadionu u Münchenu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 3. studenoga, dok se u Rimskom martirologiju spominje 1. studenoga. Njegovo tijelo počiva u kripti crkve Bürgersaalkirche u Münchenu, koja je postala jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta Bavarske. Prikazuje se u isusovačkom odijelu, često s raspelom, štapom za hodanje ili s ambona.
Isti dan, 1. studenoga, slave se i
- Blaženi Teodor Juraj Romža, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Audomar (Omer), biskup 7. stoljeće
- Sveti Austremonije, biskup 3. stoljeće
- Sveti Benigno iz Dijona, prezbiter i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Cezarije iz Terracine, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Jeronim Hermosilla, Valentin Berrio Ochoa, biskupi, i Petar Almató, prezbiter, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Licinije od Angersa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Magno od Milana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Marcel od Pariza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Maturin, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Vigor od Bayeuxa, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Nuno Álvares Pereira, redovnik 15. stoljeće
- Blaženi Petar Pavao Navarro, prezbiter, Dionizije Fujishima, Petar Onizuka Sandayu i Klement Kyuemon, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Rainerij iz Sansepolcra, redovnik 14. stoljeće
- Sveti Romul iz Bourgesa, prezbiter i opat 5. stoljeće
- Sveti Severin iz Tivolija, redovnik 6. stoljeće