Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Jozafat Kocylovs'kyj

Blaženi Jozafat Kocylovs'kyj
Klikni za povećanje
×
Blaženi Jozafat Kocylovs'kyj
Blaženi Jozafat Kocylovs'kyj. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP I MUČENIK

Blaženi Jozafat Kocylovs'kyj

Spomendan
17. studenoga
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1947.

Život

Blaženi Jozafat Kocylovs'kyj rođen je 3. ožujka 1876. godine u selu Pakošivka u Lemkovščini, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, u pobožnoj obitelji Petra Kocylovs'koga i Kateryne rođene Kosar. Otac mu je bio ugledan poljodjelac i zastupnik u Galicijskom saboru, a majka kći grkokatoličkoga svećenika koja je djecu odgojila u dubokom kršćanskom duhu. Nakon završene gimnazije u Sambiru i Sanoku, Jozafat je 1896. godine upisao studij prava na Sveučilištu u Lavovu. Prekinuvši studij, završio je časničku topničku školu u Beču te služio u vojnoj posadi u Lavovu.

Osjetivši snažan duhovni poziv, uz potporu vladike Kostjantyna Čehovyča napustio je vojnu službu i 1900. godine pošao u Rim na studij filozofije i teologije, gdje je stekao doktorat iz obiju znanosti na Papinskom sveučilištu svete Gonzaga i teološkom fakultetu. Za svećenika je zaređen u Rimu 9. listopada 1907. godine za Stanislavivsku eparhiju. Vrativši se u domovinu, postao je profesor dogmatske teologije i vicerektor sjemeništa u Stanislavivu. Vođen čežnjom za redovničkim životom, 2. listopada 1911. godine stupio je u novicijat Reda svetoga Bazilija Velikoga u Krehivu, uzevši redovničko ime Jozafat u čast svetoga Jozafata Kunceviča. Doživotne zavjete položio je 13. lipnja 1916. godine.

Austrijski car Franjo Josip I. predložio ga je, a Sinod Ukrajinske Grkokatoličke Crkve izabrao 1916. godine za biskupa Przemyśla, Sambora i Sanoka. Za biskupa ga je 23. rujna 1917. godine u Przemyślu posvetio metropolit Andrej Šeptycki. Kao biskup neumorno je podizao vjersko obrazovanje, podupirao redovničke zajednice, otvarao škole i tiskao katolički tisak, zalažući se za duhovno dobro povjerenoga stada. Tijekom Drugoga svjetskoga rata Gestapo ga je dvaput ispitivao i prijetio mu logorom jer su svećenici njegove eparhije spašavali progonjene Židove.

Nakon završetka rata komunistički režim započeo je sustavno uništavanje Ukrajinske Grkokatoličke Crkve. Poljske komunističke vlasti zatražile su od biskupa da napusti svoju biskupiju i ode na istok, no on je dostojanstveno odgovorio: »Rim me postavio ovdje za biskupa i samo me Rim odavde može maknuti!«. Uhićen je u rujnu 1945. godine, a u lipnju 1946. predan je sovjetskoj tajnoj službi NKVD. Sovjeti su od njega tražili da predsjeda lažnom saboru u Lavovu i potpiše otpadništvo od Rima i pripojenje Ruskoj pravoslavnoj Crkvi, nudeći mu visoke časti. Vladika Jozafat je to s gnušanjem odbacio, ostavši nepokolebljivo vjeran Petrovu nasljedniku.

Osuđen na prisilni rad, prebačen je u koncentracijski logor Capaivca kod Kijeva. Zbog zlostavljanja, gladi i studeni teško je obolio od upale pluća. Preminuo je u zatvorskoj bolnici Lukjanivka u Kijevu 17. studenoga 1947. godine u sedamdeset i prvoj godini života. Zahvaljujući podmićivanju stražara, lokalni monasi uspjeli su spasiti njegovo tijelo od bacanja u zajedničku jamu te su ga pokopali u zaseban grob.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci vladike Kocylovs'koga kasnije su tajno preneseni na groblje Ličakiv u Lavovu, a potom u obiteljsku grobnicu u Uherskom kod Strija. Dana 12. kolovoza 2001. godine njegove su relikvije svečano položene uz oltar Presvetoga Srca u crkvi Naviještenja Blažene Djevice Marije u Striju.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim kao mučenika vjere 27. lipnja 2001. godine u Lavovu, zajedno sa skupinom ukrajinskih mučenika. Njegov liturgijski spomendan slavi se 17. studenoga, na dan njegove mučeničke smrti. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u bazilijanskom redovničkom habitu ili u istočnom arhijerejskom ruhu s mitrom i križem u ruci.

Isti dan, 17. studenoga, slave se i