BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Josip Kowalski
- Spomendan
- 4. srpnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1942.
Život
Blaženi Josip Kowalski, u poljskom narodu poznat kao Józef Kowalski, rođen je 13. ožujka 1911. godine u selu Siedliska kod Rzeszowa u Poljskoj, kao sedmo od devetero djece pobožnih poljodjelaca Wojciecha Kowalskoga i Zofije rođene Borowiec. Od ranoga djetinjstva krasila ga je duboka pobožnost, vedrina i ljubav prema radu. Godine 1927. stupio je u novicijat Salezijanske družbe svetog Ivana Bosca. Za svećenika ga je 29. svibnja 1938. godine u Krakovu zaredio biskup Stanisław Rospond.
Nakon ređenja imenovan je tajnikom salezijanskoga provincijalata u Krakovu. U župi svete Marije Pomoćnice u Dębnikima posvetio se odgoju mladeži, vodeći zborove, konferencije i vjersku pouku. Ondje ga je osobno upoznao mladi student Karol Wojtyła, kasniji papa Ivan Pavao II.. U svom je duhovnom dnevniku otac Josip zapisao proročke riječi: »Trpjeti i biti prezren za Tebe, Gospodine! S punom sviješću i odlučnom voljom grlim slatki križ Kristova poziva i želim ga nositi do samoga kraja, do smrti«.
Nakon nacističke okupacije salezijanci su nastavili tajno poučavati mladež, pa je Gestapo 23. svibnja 1941. godine upao u samostan i uhitio oca Kowalskoga i još jedanaestoricu subraće. Zatočen u zloglasnom krakovskom zatvoru Montelupich, bio je podvrgnut teškim mučenjima. Dana 26. lipnja 1941. deportiran je u koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau, gdje je dobio logoraški broj 17350. U logoru je postao tihi duhovnik i tješitelj braće u bloku 25, potajno slaveći svetu misu, ispovijedajući i dijeleći odrješenje osuđenicima na smrt.
Kada je tijekom jednoga postrojavanja esesovski časnik Gerhard Palitzsch primijetio krunicu u njegovoj ruci, bijesno mu je zapovjedio da baci krunicu na tlo i zgazi je nogama. Otac Josip je to odlučno odbio i smjesta pao na koljena pred krunicom. Zbog toga je premješten u kaznenu četu gdje je podvrgnut najokrutnijim mukama. U svom posljednjem pismu roditeljima napisao je: »Ne brinite se za mene, u Božjim sam rukama; osjećam Njegovu pomoć na svakom koraku i u potpunom sam miru«.
Dana 3. srpnja 1942. godine stražari su ga divljački pretukli i rugali mu se jer je svećenik, a iste su ga noći izvukli iz barake i bacili u kanalizacijsku jamu s izmetom. Kada su mu se podrugljivo naredili da blagoslovi one koji se dave, otac Josip je naglas izgovorio molitvu Očenaša i riječi praštanja. Krvnici su ga potom pretukli i utopili u jami. Njegovo mučeničko tijelo pronađeno je 4. srpnja 1942. godine i spaljeno u krematoriju. Imao je samo trideset i jednu godinu.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II., koji se s ljubavlju sjećao svoga predratnog susreta s mladim salezijancem, svečano ga je proglasio blaženim mučenikom 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, pred više od šest stotina tisuća vjernika.
Njegov se liturgijski spomendan slavi 4. srpnja, na dan njegova mučeništva, a u Poljskoj i u salezijanskoj obitelji obilježava se i 12. lipnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom talaru ili u logoraškoj odjeći, kako na koljenima s ljubavlju privija krunicu na grudi, s palmom mučeništva u ruci.
Isti dan, 4. srpnja, slave se i
- Blažena Katarina Jarrige, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Bonifacije Savojski, biskup 13. stoljeće
- Blaženi Petar Juraj Frassati, laik 20. stoljeće
- Sveta Berta od Blangyja, opatica 8. stoljeće
- Sveta Elizabeta Portugalska, kraljica 14. stoljeće
- Sveti Andrija Kretski, biskup 8. stoljeće
- Sveti Laurijan, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Ulrik Augsburški, biskup 10. stoljeće
- Blaženi Ivan iz Vespignana, laik 14. stoljeće
- Blaženi Ivan Kornelije, prezbiter, Toma Bosgrave, Ivan Carey i Patrik Salmon, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Vilim Andleby, prezbiter, Henrik Abbot, Toma Warcop i Edvard Fulthorp, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Antun Daniel, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Cesidij Giacomantonio, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Florencije od Cahorsa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Jukundijan, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Valentin, prezbiter i pustinjak 6. stoljeće