Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Timotej (Josip) Giaccardo

Blaženi Timotej (Josip) Giaccardo
Klikni za povećanje
×
Blaženi Timotej (Josip) Giaccardo
Blaženi Timotej (Josip) Giaccardo. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Timotej (Josip) Giaccardo

Spomendan
24. siječnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1948.

Život

Blaženi Timotej Giaccardo, krsnim imenom Giuseppe Domenico Vincenzo, rođen je 13. lipnja 1896. godine u mjestu Narzole u pokrajini Cuneo u Pijemontu, kao najstarije od petero djece siromašnih poljodjelaca Stefana Giaccarda i Marije rođene Cagna. Kada mu je bilo šest mjeseci, teško je obolio i bio na rubu smrti, no roditelji su se s vjerom utekli Majci Božjoj i dijete je čudesno ozdravilo. Od malena je pokazivao iznimnu pobožnost, svakodnevno ministrirao i pred malim Gospinim kipom u sobi provodio sate u molitvi. U dobi od dvanaest godina susreo je svećenika Jakova Alberionea, koji je ispovjedio dječaka i prepoznao u njemu klicu svetosti. Na njegov poziv Giuseppe je 17. listopada 1908. godine stupio u sjemenište u Albi.

Kada je don Alberione 1914. godine započeo rad s tiskarom radi naviještanja Evanđelja putem tiska, mladi je Giuseppe postao njegov prvi i najvjerniji suradnik. Stupio je u novoutemeljenu Pobožnu družbu svetoga Pavla (pavline) te je 4. rujna 1917. godine primio redovničko ime Timotej, po uzoru na vjernoga učenika apostola Pavla. Kako bi njegova majka na samrtnoj postelji mogla vidjeti njegovo ređenje, zaređen je za svećenika prije svojih kolega, 19. listopada 1919. godine, u katedrali u Albi. Sljedeće je godine s odličnim uspjehom završio studij teologije u Genovi. Don Alberione ga je imenovao prvim zamjenikom i generalnim vikarom družbe, nazivajući ga od milja »najvjernijim među vjernima«, dok su ga subraća poštovala kao »gospodina učitelja«.

U siječnju 1926. godine poslan je u Rim sa samo tri tisuće lira u džepu kako bi utemeljio prvu pavlinsku zajednicu u Vječnom Gradu. Ondje se neumorno trudio oko kanonskoga priznanja pavlinskih ustanova, posredujući pred papom Pijom XI. i vatikanskim kongregacijama. Godine 1936. vratio se u Albu kao poglavar matične kuće, posvetivši se duhovnom i kulturnom odgoju nove ženske grane, Sestara Učenica Božanskoga Učitelja. Godine 1946. ponovno je pozvan u Rim na dužnost generalnoga vikara. Svoj je život položio kao žrtvu Bogu za odobrenje te nove ženske družbe.

U jesen 1947. godine teško je obolio od leukemije. Svoju posljednju svetu misu slavio je ujutro 12. siječnja 1948. godine, upravo na dan kada je papa Pio XII. potpisao dekret o službenom odobrenju Sestara Učenica Božanskoga Učitelja. Primivši svetu popudbinu iz ruku utemeljitelja don Alberionea, preminuo je u miru u Rimu u uočnici blagdana Obraćenja svetoga Pavla, 24. siječnja 1948. godine, u pedeset i drugoj godini života.

Čuda

Svetost oca Timoteja Giaccarda posvjedočena je dubokim duhovnim plodovima njegova apostolata i čudesnim ozdravljenjima. Za postupak njegove beatifikacije Crkva je pomno ispitala čudo ozdravljenja koje se dogodilo po njezinu zagovoru. Liječnička komisija Kongregacije za kauze svetaca potvrdila je 9. studenoga 1988. godine da je naglo, potpuno i trajno ozdravljenje teško oboljele osobe od smrtonosne bolesti bilo znanstveno neobjašnjivo. Teolozi i kardinali Svete Stolice jednoglasno su potvrdili da je posrijedi nadnaravni zahvat Božji izmoljen po zagovoru časnoga sluge Božjega Timoteja Giaccarda.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za proglašenje blaženim otvoren je u Rimu 1955. godine pod papom Pijom XII.. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njegovih kršćanskih kreposti 9. svibnja 1985. godine, proglasivši ga časnim slugom Božjim. Isti ga je papa svečano beatificirao 22. listopada 1989. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njegovi zemaljski ostaci počivaju u kripti bazilike Kraljice Apostola u Rimu, kamo dolaze članovi Pavlinske obitelji i mnogi štovatelji. Liturgijski spomendan blaženoga Timoteja Giaccarda slavi se 24. siječnja, na dan njegova preminuća. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom talaru s kolarom, držeći u ruci knjigu Svetoga pisma ili tiskane vjerske časopise, s pogledom usmjerenim prema slici Kraljice Apostola.

Isti dan, 24. siječnja, slave se i