Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Petar Juraj Frassati

Blaženi Petar Juraj Frassati
Klikni za povećanje
×
Blaženi Petar Juraj Frassati
Blaženi Petar Juraj Frassati. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · LAIK

Blaženi Petar Juraj Frassati

Spomendan
4. srpnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1925.

Život

Sveti Petar Juraj Frassati rodio se u Torinu na Veliku subotu, 6. travnja 1901. godine. Njegov otac Alfredo Frassati bio je ugledan pravnik, vlasnik i ravnatelj dnevnika *La Stampa*, kasnije talijanski senator i veleposlanik u Njemačkoj, dok je majka Adélaïde Ametis bila poznata slikarica. Iako je odrastao u bogatom i liberalnom građanskom okruženju, Petar Juraj je od najranije dobi nosio u srcu duboku ljubav prema Bogu i prema siromasima. Još kao dječak znao je skinuti vlastite cipele i darovati ih bosonogom prosjaku koji je pokucao na kućna vrata.

Prvu svetu pričest primio je 1911. godine, a potvrdu 1915. godine. Školovanje je nastavio kod otaca isusovaca u Torinu, gdje je produbio svoj duhovni život. U studenome 1918. godine upisao je studij rudarskoga inženjerstva na Kraljevskom veleučilištu u Torinu. Taj je studij odabrao s nakanom da radi uz rudare, tada najobespravljenije radnike, kako bi im pomogao poboljšati uvjete rada i donio im Krista.

Tijekom studija neumorno je djelovao u katoličkim laičkim udruženjima. Pristupio je Katoličkoj akciji, sveučilišnoj federaciji FUCI i Konferenciji svetoga Vinka Paulskoga, posvećujući svaki slobodni trenutak posjetima bolesnima i najsiromašnijima u zabačenim torinskim četvrtima. Često je sav svoj novac davao siromasima te se kući vraćao pješice jer nije imao za tramvajsku kartu. Kada ga je sestra pitala zašto to čini, odgovorio je: »Pomagati siromasima znači pomagati Isusu«. Dana 28. svibnja 1922. godine položio je zavjete kao trećoredac svetoga Dominika uzevši ime Girolamo, po uzoru na Girolama Savonarolu.

Bio je izvrstan sportaš i strastveni planinar. Osvajao je teške alpske vrhove, gledajući u usponima prema planinskim visinama sliku uspona ljudske duše prema Bogu. Sa svojim najbližim prijateljima osnovao je 1924. godine veselo društvo pod nazivom »Društvo sumnjivih tipova« (Tipi Loschi), koje je iza šaljivih imena i izleta u planine njegovalo duboko kršćansko prijateljstvo utemeljeno na zajedničkoj molitvi i vjernosti evanđelju. Njegovo poznato geslo bilo je »Prema gore« (*Verso l'alto*).

Iako je u srcu osjetio ljubav prema djevojci Lauri Hidalgo, odlučio se odreći svojih osjećaja kako ne bi unio nemir u obitelj koja se protivila tom braku, prikazujući svoju nutarnju bol Gospodinu kao žrtvu. Krajem lipnja 1925. godine obolio je od teškoga oblika dječje paralize, virusnoga poliomijelitisa, kojim se najvjerojatnije zarazio posjećujući bolesnike u najbjednijim sirotinjskim nastambama.

Bolest se naglo razvila, no Petar Juraj nije želio opterećivati roditelje koji su u to vrijeme žalovali zbog smrti njegove bake. Kada su liječnici shvatili o čemu je riječ, bolest je već bila u završnom stadiju. U strašnim bolovima, ali s potpunim mirom, primio je bolesničko pomazanje. Preminuo je u roditeljskom domu 4. srpnja 1925. godine, u dvadeset i četvrtoj godini života, tek dva ispita prije završetka studija. Na njegovu sprovodu okupilo se nepregledno mnoštvo torinske sirotinje, prosjaka i radnika koje je godinama tajno pomagao, otkrivši njegovoj obitelji istinsku veličinu njegova svetoga života.

Štovanje i zaštitništvo

Petra Jurja Frassatija blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 20. svibnja 1990. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu, nazvavši ga »čovjekom osam blaženstava«. Svetim ga je proglasio papa Lav XIV. 7. rujna 2025. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan u općem kalendaru i Rimskom martirologiju slavi se 4. srpnja, na dan njegova rođenja za nebo. Njegovo neraspadnuto tijelo preneseno je 1981. godine u katedralu svetoga Ivana Krstitelja u Torinu, gdje je izloženo štovanju vjernika. U ikonografiji se prikazuje kao vedar mladić u planinarskoj odjeći s cepinom, držeći krunicu u ruci i gledajući prema vrhuncima.

Isti dan, 4. srpnja, slave se i