BLAŽENIK · PREZBITER
Sveti Josip Marija de Yermo y Parres
- Spomendan
- 20. rujna
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1904.
Život
Sveti Josip Marija de Yermo y Parres rođen je 10. studenoga 1851. na imanju pokraj Malinalca u Meksiku, u uglednoj plemićkoj obitelji odvjetnika Manuela de Yerma y Soviñasa i Marije Josefe rođene Parres. Majka mu je umrla pedeset dana nakon njegova rođenja, pa su ga s ljubavlju odgojile baka i teta Carmen, usadivši mu duboku pobožnost prema Bogu. Kao nadaren učenik dobio je 1864. godine medalju časti iz ruku cara Maksimilijana I.. U šesnaestoj godini stupio je u novicijat Misijske pučke družbe (lazarista) u Toluci, a potom je poslan na bogoslovne studije u Pariz. Ondje je 1870. doživio tešku zvanjsku krizu te je napustio red i vratio se u domovinu. Uz ohrabrenje strica biskupa i duhovnika, prepoznao je da ga Bog ipak zove u dijecezanski kler te je 24. kolovoza 1879. zaređen za svećenika.
Zbog krhka zdravlja dodijeljena mu je skromna služba u dvjema zapuštenim crkvicama, El Calvario i Santo Niño pokraj Pueble. Don Josip je u poniznosti prihvatio to zaduženje. Presudan trenutak njegova života dogodio se jednoga jutra kada je na putu naišao na stravičan prizor: svinje su proždirale tijela dvoje napuštene novorođenčadi. Pogođen do dna bića tom ljudskom bijedom, pao je na koljena i zavapio Bogu, odlučivši sav svoj život posvetiti spašavanju najodbačenijih.
Dana 13. prosinca 1885. otvorio je Sklonište Presvetoga Srca na brdu El Calvario, gdje je s četiri suradnice utemeljio redovničku zajednicu Služavki Presvetoga Srca Isusova i siromaha. Unatoč nerazumijevanju dijela klera, otac Josip Marija podizao je bolnice, pučke škole, sirotišta i domove za posrnule i zlostavljane djevojke. Pred kraj života otišao je među domorodački narod Tarahumara u planinama, donoseći im vjeru i liječničku pomoć. Često je ponavljao: »Govorimo o svecima kako bismo oblikovali svetce!«. Shrvan teškim čirom na želucu, preminuo je u Puebli 20. rujna 1904. u ranim jutarnjim satima, dok su mu sestre pjevale hvalospjev Ave Maris Stella.
Čuda
U postupku kanonizacije Crkva je pomno ispitala čudesna ozdravljenja izmoljena njegovim nebeskim posredovanjem. Liječnička i teološka povjerenstva u Rimu potvrdila su nadnaravni karakter trenutnoga i trajnoga ozdravljenja, što je papa Ivan Pavao II. potvrdio svečanim dekretom prije njegova proglašenja svetim.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Josipa Marije de Yerma y Parresa slavi se 20. rujna, na dan njegova preminuća za nebo. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 6. svibnja 1990. u bazilici Gospe Guadalupske u Mexico Cityju, a svetim 21. svibnja 2000. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegovo tijelo počiva u crkvi matične kuće Služavki Presvetoga Srca Isusova i siromaha u Puebli. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom ruhu sa slikom Presvetoga Srca Isusova na prsima, kako u naručju drži napušteno dijete ili okružen domorocima Tarahumara.
Isti dan, 20. rujna, slave se i
- Blaženi Franjo de Posadas, prezbiter 18. stoljeće
- Blaženi Toma Johnson, redovnik i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Andrija Kim Tae-gŏn, prezbiter, Pavao Chŏng Ha-sang i drugovi, mučenici 19. stoljeće
- Blaženi Adelpret od Trenta, biskup i mučenik 12. stoljeće
- Sveti Dorimedont, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Eustahije Rimski, mučenik 12. stoljeće
- Sveti Hipatije i Asijan, biskupi, te Andrija, prezbiter, mučenici 8. stoljeće
- Sveti Ivan Karlo Cornay, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Lovro Han I-hyŏng i šest drugova, mučenici 19. stoljeće