Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Antun Leszczewicz

Blaženi Antun Leszczewicz
Klikni za povećanje
×
Blaženi Antun Leszczewicz
Blaženi Antun Leszczewicz. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK

Blaženi Antun Leszczewicz

Spomendan
17. veljače
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1943.

Život

Blaženi Antun Leszczewicz rođen je 30. rujna 1890. godine u selu Abramowszczyzna kod Vilniusa, u pobožnoj obitelji Jana Leszczewicza i Karoline rođene Sadowska. Školovao se u katoličkoj gimnaziji pri crkvi svete Katarine u Sankt Peterburgu, a 1909. godine stupio je u tamošnje sjemenište Mogiljevske nadbiskupije. Studij je nastavio na Carskoj teološkoj akademiji u Sankt Peterburgu te je 13. travnja 1914. godine zaređen za svećenika.

Nakon ređenja službovao je kao kapelan u Irkutsku i Čiti u Sibiru. Prateći svoje vjerne koji su bježali pred strahotama Oktobarske revolucije prema Dalekom istoku, otac Antun je 1920. godine došao u grad Harbin u Mandžuriji u Kini, gdje su utočište pronašle tisuće izbjeglica. Ondje je punih sedamnaest godina djelovao kao neumorni misionar: poučavao je vjeronauk i latinski u školama, otvorio dječji vrtić i pučku školu za siromašnu djecu te sagradio crkvu i župni dvor svetoga Jozafata, postavši njezin prvi župnik 1924. godine. Za svoj nesebični rad među izbjeglicama primio je državno odlikovanje Srebrni križ za zasluge.

Čeznući za posvećenim redovničkim životom, 1937. godine napustio je Kinu i preko Japana i Rima stigao u Poljsku, gdje je stupio u novicijat Družbe svećenika marijanaca Bezgrješnoga Začeća u Druji. Doživotne zavjete položio je 13. lipnja 1939. godine. Nakon što su sovjetske vlasti u rujnu 1939. zauzele to područje i zatvorile njihov kolegij, otac Antun je u civilnom odijelu nastavio tajno pastoralno djelovanje. U lipnju 1941. godine prešao je rijeku Daugavu u Bjelorusiju kako bi u selu Rosica otvorio misiju i obnovio vjerski život u župama koje su boljševici dvadeset godina držali zatvorenima. Zajedno sa subratom ocem Jurjem Kaszyrom i sestrama euharistinkama obilazio je sela, katehizirao i dijelio sakramente.

U veljači 1943. godine njemačke okupacijske postrojbe i njihovi pomagači pokrenuli su kaznenu operaciju »Winterzauber« protiv partizana, odlučivši spaliti selo Rosicu. Iako je bio pravodobno upozoren na opasnost i mogao se spasiti, otac Antun je odbio napustiti svoje stado. Kada su vojnici okupili više od tisuću mještana i zatvorili ih u župnu crkvu Presvetoga Trojstva, otac Leszczewicz je ušao među njih, tješio uplašeni narod, ispovijedao ih i pripremao za smrt. Odbio je ponudu zapovjednika da sam napusti crkvu.

U noći sa 17. na 18. veljače 1943. godine vojnici su ga s nekolicinom vjernika odveli u obližnju staju, zatvorili vrata, polili zgradu gorivom i zapalili je bombama. Otac Antun Leszczewicz izgorio je živ u plamenu prinoseći svoj život za svoje stado. Nekoliko sati kasnije istu je mučeničku sudbinu podijelio i njegov subrat otac Kaszyra.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio je oca Antuna Leszczewicza blaženim mučenikom 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, među 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskoga rata.

Njegov se liturgijski spomendan slavi 17. veljače (u nekim zapisima 18. veljače), na dan njegova mučeništva, a zajednički se s ostalim mučenicima časti 12. lipnja. Župna crkva Presvetoga Trojstva u Rosici u Bjelorusiji proglašena je biskupijskim svetištem mučenika Antuna Leszczewicza i Jurja Kaszyre. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom talaru s marijanskim škapularom, okružen plamenom staje u Rosici, s raspelom i palmom mučeništva u ruci.

Isti dan, 17. veljače, slave se i