Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Teodor Juraj Romža

Blaženi Teodor Juraj Romža
Klikni za povećanje
×
Blaženi Teodor Juraj Romža
Blaženi Teodor Juraj Romža. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP I MUČENIK

Blaženi Teodor Juraj Romža

Spomendan
1. studenoga
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1947.

Život

Blaženi Teodor Juraj Romža rođen je 14. travnja 1911. godine u selu Veliki Bičkiv u potkarpatskoj Rusini, na području tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, u obitelji željezničkoga činovnika Pavela Romže i majke Marije rođene Semak. Na krštenju je primio imena Tivadar György. Nakon završene gimnazije u Husta s odličnim uspjehom, biskup Péter Gebé poslao ga je na bogoslovni studij u Rim. Studirao je u zavodima Germanicum-Hungaricum i Russicum te postigao diplomu iz filozofije i teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Na sam Božić 1936. godine za svećenika ga je u rimskoj bazilici Santa Maria Maggiore zaredio ruski grkokatolički vladika Aleksandar Evreinov.

Nakon odsluženja vojnoga roka u čehoslovačkoj vojsci i kratkoga župničkog djelovanja u selima Berezovo i Nižnji Bistri, 1939. godine imenovan je profesorom filozofije i duhovnikom u eparhijskom sjemeništu u Užhorodu. Bio je omiljen među bogoslovima i pukom zbog svoje blagosti, otvorenosti i poštovanja prema svim narodima toga kraja, govoreći svakome na njegovu materinjem jeziku. U jesen 1944. godine, dok je područje bilo pod ratnim vihorom, papa Pio XII. imenovao ga je naslovnim biskupom Apije i apostolskim administratorom Mukačevske eparhije. Za biskupa je posvećen u katedrali u Užhorodu 24. rujna 1944. godine, u trideset i trećoj godini života, uzevši biskupsko geslo iz Psalma: »Ljubim te, Gospodine, kreposti moja; Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj!«.

Ubrzo nakon njegova posvećenja sovjetska Crvena armija zauzela je Potkarpavlje te je započeo silovit progon Grkokatoličke Crkve. Vlasti su oduzimale crkve i tražile da se grkokatolici silom pripoje Ruskoj pravoslavnoj Crkvi pod državnim nadzorom. Sovjetski general Petrov osobno je tražio od vladike Romže da prekine jedinstvo s rimskim prvosvećenikom, no mladi je biskup to odlučno i hrabro odbio, izjavivši da je spreman proliti krv za jedinstvo Crkve. Predviđajući uhićenje, u tajnosti je posvetio dvojicu pomoćnih biskupa, Aleksandra Chira i Nikolu Muraniju, kako eparhija ne bi ostala bez pastira. Unatoč vojnim zaprekama i prijetnjama, u kolovozu 1947. godine okupio je više od osamdeset tisuća vjernika na proslavi Velike Gospe, što je razbjesnilo komunistički režim.

Tadašnji partijski vođa Nikita Hruščov osobno je odobrio nalog tajnoj policiji NKVD da likvidira neustrašivoga biskupa. Dana 27. listopada 1947. godine, dok se vladika Romža vraćao s pastoralnoga pohoda u konjskoj zaprezi, vojni kamion sovjetske tajne službe namjerno se zabio u njegova kola i izgurao ih s ceste. Agenti u civilnoj odjeći iskočili su i željeznim šipkama divljački pretukli biskupa i njegove suputnike. Dolazak jednoga civilnog vozila prekinuo je napad, pa je teško ranjeni biskup prevezen u bolnicu u Mukačevu. Dok se ondje uspješno oporavljao, u noći 31. listopada redovnice koje su ga njegovale iznenada su otjerane, a vlasti su postavile novu bolničarku. Malo iza ponoći, na sam dan 1. studenoga 1947. godine, ta mu je žena ubrizgala smrtonosni otrov kurare, pripremljen u tajnom laboratoriju NKVD-a. Vladika Teodor Romža predao je svoj duh Bogu u trideset i šestoj godini života kao nepokolebljivi mučenik crkvenoga jedinstva.

Štovanje i zaštitništvo

Unatoč zabrani javnoga prijevoza, na biskupovu pokopu u Užhorodu okupilo se nepregledno mnoštvo naroda. Njegovi zemaljski ostaci pronađeni su u kripti katedrale Uzvišenja svetoga Križa u Užhorodu 1998. godine. Papa Ivan Pavao II. svečano ga je proglasio blaženim kao mučenika vjere 27. lipnja 2001. godine u Lavovu, tijekom svoga apostolskog pohoda Ukrajini.

Dana 28. lipnja 2003. godine njegove su relikvije svečano prenesene u bočnu kapelu katedrale u Užhorodu, gdje se i danas izložene časte. Njegov liturgijski spomendan u Općem rimskom martirologiju slavi se 1. studenoga, dok Mukačevska eparhija njegov spomen obilježava 31. listopada, a blagdan prijenosa relikvija 28. lipnja. U ikonografiji se prikazuje u istočnom biskupskom oratu s omoforom i mitrom, držeći u ruci biskupski štap i mučenički križ.

Isti dan, 1. studenoga, slave se i