BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Nuno Álvares Pereira
- Spomendan
- 1. studenoga
- Razdoblje
- 15. stoljeće
Život
Sveti Nuno Álvares Pereira (u redovništvu brat Nuno od Svete Marije) rođen je 24. lipnja 1360. godine u Cernache do Bonjardimu u središnjem Portugalu. Potjecao je iz drevnoga i uglednoga plemićkoga roda. Već kao dječak stekao je temeljit viteški odgoj na kraljevskom dvoru, gdje se zarana istaknuo hrabrošću, oštroumnošću i dubokom kršćanskom krepošću. Kao mladić oženio se plemkinjom Leonorom de Alvim, s kojom je živio u skladnom i bogobojaznom braku te imao kćer Beatricu.
Kada je 1383. godine smrću kralja Ferdinanda izbila teška kriza i rat za neovisnost Portugala protiv kastiljske krune, Nuno je u dobi od samo dvadeset i četiri godine imenovan vrhovnim zapovjednikom i konestabilom Portugala. Pokazao se kao vojni vođa nesvakidašnjega genija, neustrašiv i nepobjediv u svim bitkama. Vrhunac njegova vojničkoga djelovanja bila je glasovita Bitka kod Aljubarrote 14. kolovoza 1385. godine, u kojoj je s vojskom od samo šest i pol tisuća branitelja nadvladao znatno nadmoćniju kastiljsku vojsku od preko trideset tisuća ljudi, čime je trajno očuvao slobodu svoje domovine.
Ispod viteškoga oklopa Nuno je nosio dušu istinskoga pokornika i Božjega ugodnika. Pobjede nije pripisivao vlastitoj vojnoj vještini, nego nebeskoj pomoći Presvete Bogorodice, čije je ime nosio urezano na svome maču. Postio je tri dana u tjednu, srijedom, petkom i subotom, a na svojoj je ratnoj zastavi nosio likove raspetoga Krista, Djevice Marije te svetih vitezova Jurja i Jakova. Za vrijeme ratnih nevolja vlastitim je novcem hranio čak i izgladnjele protivnike. Nakon sklapanja mira, svoja je golema imanja i bogatstva razdijelio suborcima, siromasima i udovicama. Vlastitim je sredstvima podigao brojne crkve i samostane, među kojima se osobito ističe samostan Gospe od Karmela u Lisabonu.
Nakon smrti svoje supruge, Nuno se odlučio zauvijek odreći svjetovnih časti, viteškoga sjaja i naslova. Godine 1423. stupio je u Red Blažene Djevice Marije od Gore Karmela (karmelićane) u Lisabonu, u samostan koji je sam utemeljio. Iz poniznosti nije tražio svećeništvo, već je postao jednostavan brat laik (oblat) pod imenom brat Nuno od Svete Marije. U samostanu je provodio dane u skrovitoj molitvi, oštroj pokori i posluživanju siromaha na samostanskim vratima, podnoseći s herojskim strpljenjem teški i bolni artritis. Preminuo je u Gospodinu u miru i na glasu svetosti 1. studenoga 1431. godine, na samu svetkovinu Svih svetih.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Nuna Álvaresa Pereire 1. studenoga. Papa Benedikt XV. svečano je potvrdio njegovo štovanje 23. siječnja 1918. godine, a papa Benedikt XVI. svečano ga je kanonizirao 26. travnja 2009. godine. Njegovo se tijelo stoljećima čuvalo u crkvi samostana Carmo, a danas počiva u crkvi Santo Condestável u Lisabonu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao vitez u oklopu preko kojega nosi karmelski škapular i bijeli plašt, držeći u ruci zastavu s likom Raspetoga i Majke Božje ili klečeći u molitvi pred raspelom s odloženim mačem uz noge. Časti se kao zaštitnik Portugala, vitezova i vojnika.
Isti dan, 1. studenoga, slave se i
- Blaženi Rupert Mayer, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Teodor Juraj Romža, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Audomar (Omer), biskup 7. stoljeće
- Sveti Austremonije, biskup 3. stoljeće
- Sveti Benigno iz Dijona, prezbiter i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Cezarije iz Terracine, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Jeronim Hermosilla, Valentin Berrio Ochoa, biskupi, i Petar Almató, prezbiter, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Licinije od Angersa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Magno od Milana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Marcel od Pariza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Maturin, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Vigor od Bayeuxa, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Petar Pavao Navarro, prezbiter, Dionizije Fujishima, Petar Onizuka Sandayu i Klement Kyuemon, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Rainerij iz Sansepolcra, redovnik 14. stoljeće
- Sveti Romul iz Bourgesa, prezbiter i opat 5. stoljeće
- Sveti Severin iz Tivolija, redovnik 6. stoljeće