Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blažena Katarina iz Pallanze Moriggi

Blažena Katarina iz Pallanze Moriggi
Klikni za povećanje
×
Blažena Katarina iz Pallanze Moriggi
Blažena Katarina iz Pallanze Moriggi. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Katarina iz Pallanze Moriggi

Spomendan
6. travnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1478.

Život

Blažena Katarina iz Pallanze (Katarina Moriggi) rođena je oko 1437. godine u Pallanzi na obalama jezera Maggiore u sjevernoj Italiji, u imućnoj obitelji. Već u ranom djetinjstvu doživjela je tešku tragediju: strašna je kuga pokosila njezine roditelje i svu braću, pa je kao siroče povjerena jednoj pobožnoj obitelji u Milanu.

U dobi od dvadeset godina, slušajući propovijed glasovitoga franjevca Alberta iz Sarteana o Muci Isusa Krista, doživjela je duboki duhovni potres. Puna suza pala je ničice pred raspelo u crkvi i zauvijek zavjetovala svoje djevičanstvo Bogu. Ubrzo nakon toga imala je viđenje raspetoga Gospodina koji joj je rekao: „Ljubljena kćeri Katarino, izabrao sam za tebe mjesto zvano Sveta Marija na Gori.“

Poslušna Božjemu glasu, Katarina se oko 1450. godine povukla u planinsku pustinju iznad Varesea (Sacro Monte iznad Varesea), u blizini drevnoga marijanskoga svetišta. Ondje je živjela u siromašnoj nastambi u najstrožoj askezi, neprekidnoj molitvi i postu, hraneći se onim što bi joj rijetki dobrotvori donijeli. Svakodnevno je u suzama razmatrala Ivanovo evanđelje o Muci Gospodnjoj, a svake je subote iz ljubavi prema Majci Božjoj izmolila tisuću Zdravomarija. Za vrijeme strašne kuge oko 1470. godine nesebično je njegovala okužene, pri čemu su pomrle sve žene koje su s njom živjele u osami.

Katarina je ostala sama, no ubrzo su joj se pridružile druge pobožne djevojke, među kojima i blažena Julijana Puricelli. Na molbu milanskoga vojvode Galeazza Marije Sforze, papa Siksto IV. izdao je 10. studenoga 1474. godine bulu kojom je dopustio osnutak samostana po Pravilu svetoga Augustina i konstitucijama reda svetoga Ambrozija. Tako je utemeljena zajednica redovnica poznata kao ambrozijanske pustinjakinje. Katarina je 1476. godine položila svečane zavjete i primila crni veo, postavši prva opatica nove redovničke obitelji.

Iscrpljena strogom pokorom i bolešću, blažena je Katarina preminula na glasu svetosti 6. travnja 1478. godine. Na samrtnoj postelji pružili su joj raspelo, a ona ga je sa suzama poljubila rekavši: „Vidim svoga ljubljenoga Raspetoga; Njega nosim urezana u svome srcu.“

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan blažene Katarine iz Pallanze 6. travnja. Papa Klement XIV. svečano je potvrdio njezino pradavno štovanje 16. rujna 1769. godine, proglasivši je blaženom. Njezino tijelo s velikim se poštovanjem čuva u kapeli samostana na brdu Sacro Monte iznad Varesea, uz tijelo njezine vjerne učenice blažene Julijane Puricelli. Osobito se svečano časti u Milanskoj nadbiskupiji po ambrozijanskom obredu. U umjetnosti se prikazuje u crnom redovničkom habitu s velom, u zanosu pred raspetim Kristom ili držeći u ruci raspelo i krunicu. Zaštitnica je samostanskih samotnica, bolesnika i onih koji traže utjehu u razmatranju Kristove muke.

Isti dan, 6. travnja, slave se i