BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Arkanđeo Piacentini iz Calatafimija
- Spomendan
- 10. kolovoza
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1460.
Život
Blaženi Arkanđeo Piacentini (Arcangelo Placenza da Calatafimi) rođen je oko 1390. godine u Calatafimiju na zapadnoj Siciliji, u uglednoj i plemenitoj obitelji Placenza. Odgojen u kršćanskoj pobožnosti, već je u mladosti osjetio snažan Božji poziv na život u potpunoj osami i molitvenom sabiranju. Napustio je očinski dom i povukao se u špilju u blizini poljske crkvice Santa Maria del Giubino pokraj Calatafimija. Ondje je provodio dane i noći u strogoj pokori, postu i razmatranju nebeskih tajni. Predaja bilježi da je na tom samotničkom mjestu primao česta viđenja Presvete Djevice Marije, koja mu se ukazivala ponad jednoga čempresa dok je bio uronjen u žarku molitvu.
Kada se glas o tim viđenjima i svetom pustinjakovu životu proširio krajem, k njegovoj su pećini počeli hrliti brojni vjernici, ali i rođaci koji su ga pokušavali odvratiti od pustinjačkoga puta. Željan istinske tišine i nesmetanoga razgovora s Bogom, Arkanđeo je napustio to mjesto i prešao u grad Alcamo. Ondje je pronašao napuštenu i zapuštenu staru bolnicu svetoga Antuna te ju je vlastitim rukama obnovio i počeo nesebično dvoriti bolesnike i siromahe. U slobodno vrijeme povlačio se u obližnju špilju na molitvu i mrtvljenje.
Nakon što je papa Martin V. donio odluku o uređenju pustinjačkoga života na Siciliji, Arkanđeo je stupio u Red manje braće opservanata u samostanu Santa Maria di Gesù u Palermu. Zaređen je za svećenika te se istaknuo izvanrednim propovjedničkim žarom i vjernošću serafskom siromaštvu. Njegov neposredni poglavar, blaženi Matej Guimerà iz Agrigenta, povjerio mu je osnivanje novih samostana. Arkanđeo se vratio u Alcamo i pri bolnici svetoga Antuna podigao samostan Santa Maria di Gesù, postavši njegov prior, a kasnije je izabran i za provincijalnoga vikara reda. Do kraja života neumorno je propovijedao obraćenje po sicilijanskim gradovima, mireći zavađene i tješeći nevoljne. Sveto je preminuo u Gospodinu u samostanu u Alcamu 24. srpnja 1460. godine.
Čuda
Blaženi je Arkanđeo još za života bio obdaren mnogim milostima, viđenjima Majke Božje i darom čudesnih ozdravljenja. Nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu u Alcamu zaredala brojna čudesa i uslišanja bolesnika, što je potaknulo stoljetno hodočašće vjernoga puka k njegovu počivalištu.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan blaženoga Arkanđela Piacentinija 10. kolovoza (dok je u vječnost prešao 24. srpnja), prema zapisu u Rimskom martirologiju. Papa Grgur XVI. službeno je potvrdio njegovo štovanje 9. rujna 1836. godine na temelju brojnih čudesa pripisanih njegovu zagovoru. Njegovo se tijelo s velikim poštovanjem čuva u raskošnoj arci od ebanovine položenoj iznad oltara svetoga Konrada u crkvi Santa Maria di Gesù u Alcamu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkom habitu s konopom, s raspelom u ruci i ljiljanom, često u molitvi pred stablom čempresa s likom Majke Božje. Zaštitnik je gradova Calatafimi i Alcamo te utočište bolesnika i samostanskih duša koje traže mir u osami.
Isti dan, 10. kolovoza, slave se i
- Sveti Lovro, đakon i mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Augustin Ota, redovnik i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Franjo Drzewiecki i Edvard Grzymała, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Martorell Soria i Petar Mesonero Rodríguez, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Josip Toledo Pellicer, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Klaudije Josip Jouffret de Bonnefont, Franjo François i Ivan Krstitelj Jannin, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti aleksandrijski mučenici pod Valerijanom, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Blan od Dunblanea, biskup 6. stoljeće