BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Ivana Portugalska
- Spomendan
- 12. svibnja
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1490.
Među najštovanijima: Najštovaniji na portugalskom području
Život
Blažena Ivana Portugalska rođena je u Lisabonu 6. veljače 1452. godine kao kći portugalskoga kralja Alfonsa V. i kraljice Izabele. Kako joj je stariji brat umro prije njezina rođenja, po rođenju je proglašena prijestolonasljednicom s naslovom princeze Portugala. Kada joj je bilo samo tri godine, ostala je bez majke, pa je brigu o njezinu odgoju i odgoju mlađega brata Ivana preuzela pobožna teta Filipa od Coimbre. Odgojena na kraljevskome dvoru u kršćanskim krepostima, Ivana je zarana osjetila u srcu poziv da sve svoje dane posveti Gospodinu u redovničkome staležu.
Međutim, njezin otac kralj Alfonso V. strogo joj je branio odlazak u samostan jer je bila u neposrednoj liniji nasljeđivanja krune. Kada je kralj 1471. godine pošao u vojni pohod u sjevernu Afriku, povjerio je svojoj kćeri namjesništvo nad kraljevstvom. Kao regentica Portugala i Algarva mlada je princeza pokazala iznimnu mudrost, pravednost i razboritost u vođenju državnih poslova. Zbog njezina plemenitoga roda, pameti i iznimne ljepote, mnogi su europski vladari prosili njezinu ruku, među kojima su bili francuski kralj Karlo VIII., njemački kralj Maksimilijan I. i engleski kralj Rikard III.. Ivana je postojano i hrabro odbila sve bračne ponude, odlučna da njezin jedini Zaručnik ostane Krist Gospodin.
Nakon rođenja nećaka, kada dinastija više nije bila u pogibelji od izumiranja, Ivana je 1475. godine napokon zadobila očevo i bratovo dopuštenje te je stupila u dominikanski samostan Isusa u Aveiru. Premda je zbog dinastičkih i političkih razloga povremeno morala dolaziti na dvor i nije mogla položiti svečane redovničke zavjete, u samostanu je obukla dominikanski habit i u potpunosti prigrlila strogo redovničko pravilo. Odrekla se svakoga kraljevskog sjaja, posluživajući u kuhinji i obavljajući najniže poslove. Bila je sigurno utočište siromasima, udovicama i siročadi, a svoje je molitve i žrtve prikazivala za obraćenje grešnika i oslobođenje kršćanskih robova iz ruku nevjernika. Blago je usnula u Gospodinu u Aveiru, 12. svibnja 1490. godine, u trideset i devetoj godini života.
Čuda
Gospodin je blaženu Ivanu obdario darom proročkoga viđenja. Prema predaji, unaprijed je u snu vidjela pogibiju engleskoga kralja Rikarda III. u boju, prije nego što su vijesti o tome stigle na portugalski dvor. Odmah nakon njezina blaženoga preminuća na njezinu su se grobu u samostanskoj crkvi počela događati brojna čudesna ozdravljenja bolesnika i tjelesnih nemoćnika koji su se s pouzdanjem utjecali njezinu nebeskomu zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blažene Ivane počiva u veličanstvenoj mramornoj grobnici u crkvi nekadašnjega dominikanskog samostana u Aveiru, koji je danas pretvoren u gradski muzej. Papa Inocent XII. potvrdio je njezino pradavno štovanje 1693. godine, uvrstivši je u popis blaženika Katoličke Crkve.
Portugalski je narod i danas s ljubavlju naziva svetom princezom Ivanom. Njezin se liturgijski spomendan slavi na dan njezina prelaska u vječnost, 12. svibnja. Glavna je zaštitnica grada Aveira. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s kraljevskom krunom na glavi ili položenom uz noge, držeći u ruci križ, krunicu ili trnovu krunu, kao svijetli uzor kraljevskoga odricanja, djevičanske čistoće i nesebičnoga služenja siromasima.
Isti dan, 12. svibnja, slave se i
- Blažena Imelda Lambertini, djevica 14. stoljeće
- Sveta Riktruda od Marchiennesa, opatica 7. stoljeće
- Sveti Dominik od Calzade, prezbiter 12. stoljeće
- Sveti Epifanije Salaminski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Filip iz Agire, prezbiter 2. stoljeće
- Sveti German Carigradski, biskup 8. stoljeće
- Sveti Modoald od Triera, biskup 7. stoljeće
- Sveti Nerej i Ahilej, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Pankracije, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ćiril i šest drugova, mučenici 4. stoljeće