Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Spomen › Blaženi Bernard Scammacca

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Bernard Scammacca

Spomendan
11. siječnja
Razdoblje
15. stoljeće

Život

Blaženi Bernard Scammacca rodio se 1430. godine u Cataniji na Siciliji, u uglednoj i bogatoj plemićkoj obitelji oca Mateja, gradskoga senatora, i majke Angele de' Rossi. Na krštenju je primio ime Antonio. Kao plemićki sin stekao je visoko obrazovanje te je već u dobi od sedamnaest godina obnašao službu gradskoga magistrata i sudca (katapana). Ponesen društvenim ugledom, bogatstvom i svjetovnim častima, u ranoj se mladosti udaljio od kršćanskoga života, prepustivši se razuzdanim zabavama i lakomislenom vladanju na veliku žalost svojih pobožnih roditelja.

Godine 1449. upustio se u dvoboj s Ferdinandom Platamoneom, sinom sicilskoga potkralja, pri čemu je zadobio tešku ranu na bedrenoj kosti koja ga je ostavila trajno hromim. Zbog dvoboja je bio prognan iz grada. Tijekom dugotrajnoga i bolnog oporavka, suočen s vlastitom prolaznošću i nemoći, doživio je duboku duhovnu krizu i iskreno obraćenje. Vrativši se u Cataniju, počeo je svakodnevno zalaziti u crkvu otaca dominikanaca. Godine 1452. zatražio je prijem u Red propovjednika u samostanu u Cataniji, koji je blaženi Petar Geremia obnovio u strogoj redovničkoj opservanciji. Redovničke je zavjete položio 6. veljače 1453. godine, uzevši ime Bernard. Cjelokupno svoje obiteljsko nasljedstvo darovao je gradskoj bolnici i siromasima.

Nakon svećeničkoga ređenja Bernard je postao uzor strogoga opsluživanja pravila svetoga Dominika. Obnašao je odgovorne službe u redu: više je puta biran za priora samostana u Cataniji i Palermu, bio je pročelnik studija u Milanu, a 1481. godine izabran je za generalnoga vikara reformiranih samostana dominikanske opservancije na Siciliji. Osobito se posvetio neumornom služenju u ispovjedaonici i duhovnom vodstvu, provodeći sate u osluškivanju pokornika. Njegovo je srce gorjelo od ljubavi prema bolesnicima i siromasima, za koje je u Cataniji utemeljio bolnicu koja je stoljećima ostala utočište patnika. Blaženi je Bernard blago preminuo u Gospodinu u Cataniji 11. siječnja 1487. godine, u pedeset i sedmoj godini života.

Čuda

Blaženi je Bernard gajio plamenu pobožnost prema Muci Kristovoj, tijekom koje je često bivao uzdizan u duboke mistične zanose i levitacije. Posjedovao je dar proroštva, opominjući ljude na obraćenje i točno prorekavši dan vlastite smrti. Predaja bilježi da su se ptice u samostanskom vrtu okupljale oko njega i pjevale dok je šetao, a utihnule bi čim bi zastao u molitvenom razmatranju. Jedne noći samostanski je vratar kroz ključanicu njegove ćelije ugledao čudesnu nebesku svjetlost te ugledao dijete obasjano sjajem kako drži knjigu iz koje je Bernard čitao. Kada je 1501. godine njegovo tijelo ekshumirano, pronađeno je potpuno netaknuto i neraspadnuto, a prigodom prijenosa relikvija jedan je uzeti čovjek smjesta ozdravio dotaknuvši njegov lijes.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Bernarda Scammacce s velikim se poštovanjem čuva u crkvi svetoga Dominika u Cataniji, položeno na oltaru svetoga Vinka Fererskoga. Njegov se časoslov čuva kao dragocjena relikvija u dominikanskoj knjižnici u Bologni. Papa Lav XII. svečano je potvrdio njegovo štovanje bulom od 8. ožujka 1825. godine. U Rimskom martirologiju njegov se spomendan slavi 11. siječnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem, sa spravama za pokoru u ruci i s pogledom uprtim prema jatu ptica ili u zanosu pred raspelom.

Isti dan, 11. siječnja, slave se i