BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Nikola iz Forca Palene
- Spomendan
- 29. rujna
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1449.
Život
Blaženi Nikola iz Forca Palene rodio se 10. rujna 1349. godine u planinskom mjestu Forca Palena u Abruzzima, u skromnoj i bogobojaznoj obitelji. U ranoj se mladosti posvetio kršćanskoj pobožnosti i stupio u Treći red svetoga Franje, provodeći dane u askezi i djelima pokore. U tridesetoj godini života preselio se u obližnju Palenu, gdje je primio svete redove i služio kao kapelan pri crkvi svetoga Antuna, ističući se velikom krotkošću, revnošću i brigom za duše.
Nakon što se uputio na hodočašće u Rim kako bi pohodio grobove svetih apostola, u njemu se rasplamsala čežnja za potpunom monaškom samoćom. Pridružio se pustinjačkoj zajednici pod vodstvom Rinalda od Piedimontea. Boravio je u pustinjačkim nastambama u Rimu i Napulju, gdje je utemeljio samotište Santa Maria delle Grazie u Sperlongi i prenoćište za siromahe. Godine 1400. sudjelovao je na proslavi Svete godine u Rimu.
Godine 1419. Nikola se vratio u Rim i na brežuljku Janikulu podigao malo samotište u čast svetoga Onofrija pustinjaka. Ondje je uz pomoć dobročinitelja, među kojima je bio i kardinal Gabriele Condulmer (kasniji papa Eugen IV.), sagradio crkvu i samostan svetog Onofrija. Na Janikulu je upoznao blaženoga Petra Gambacortu iz Pise te su njih dvojica sklopili neraskidivo duhovno prijateljstvo i ujedinili svoje zajednice u novu družbu Siromašnih pustinjaka svetoga Jeronima. Red je dobio potvrdu pape Martina V. i konačno odobrenje pape Eugena IV. 1446. godine. Blaženi je Nikola uživao veliki ugled i poštovanje kod papa Eugena IV. i Nikole V., koji su mu povjeravali upravu nad više samostana. Sveti je starac blago preminuo u Gospodinu u svome samostanu na Janikulu 1. listopada 1449. godine, navršivši punih stotinu godina života.
Štovanje i zaštitništvo
Nakon njegove smrti vjerni je narod danima dolazio odati počast njegovu tijelu, a papa Nikola V. osobno je sastavio natpis za njegovu grobnu ploču u crkvi svetog Onofrija na Janikulu. Godine 1712. njegovi su zemni ostaci svečano položeni pod glavni oltar iste crkve. Papa Klement XIV. potvrdio je njegovo pradavno štovanje i proglasio ga blaženim 24. kolovoza 1771. godine. Odlukom pape Urbana VIII. iz 1638. godine slavi se kao nebeski zaštitnik mjesta Forca i Palena. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 29. rujna. U umjetnosti se prikazuje kao stogodišnji pustinjak sijede brade u habitu pustinjaka svetog Jeronima, s krunicom i raspelom u ruci, s pogledom uprtim u nebo.
Isti dan, 29. rujna, slave se i
- Blaženi Franjo Paulski Castelló i Aleu, mučenik 20. stoljeće
- Sveti Fratern od Auxerrea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan iz Dukle, prezbiter 15. stoljeće
- Sveti Liutvin od Triera, biskup 8. stoljeće
- Sveti Mauricije od Carnoëta, opat 12. stoljeće
- Sveti Mihael, Gabriel i Rafael, arkanđeli 1. stoljeće
- Sveti Renato Goupil, mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Darije Hernández Morató, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ivan od Montmiraila, redovnik 13. stoljeće
- Blaženi Jakov Mestre Iborra, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Karlo od Bloisa, vojvoda 14. stoljeće
- Blaženi Pavao Bori Puig, prezbiter, i Vincent Sales Genovés, redovnik, mučenici 20. stoljeće
- Sveta Hripsima, Gajana i drugarice, mučenice 4. stoljeće
- Sveti Adelrik, prezbiter i pustinjak 10. stoljeće
- Sveti Eutihije od Perinta, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Kirijak Anahoret, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Mihael de Aozaraza, Vilim Courtet, Vincent Shiwozuka, prezbiteri, Lazar iz Kyota i Lovro Ruiz iz Manile, mučenici 17. stoljeće