Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Spomen › Blažena Eustohija Bellini

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Eustohija Bellini

Spomendan
13. veljače
Razdoblje
15. stoljeće

Život

Blažena Eustohija Bellini (krsnim imenom Lukrecija) rodila se u Padovi u prvoj polovici petnaestoga stoljeća. Od rane mladosti bila je kušana teškim patnjama i nerazumijevanjem okoline, no u svome je srcu pronašla utočište u raspetome Kristu. Privučena monaškim životom i željom za potpunim posvećenjem Bogu, stupila je među benediktinke u samostanu u Padovi, uzevši redovničko ime Eustohija.

U samostanu je njezin život postao trajna žrtva ljubavi i pokore. Trpjela je teške tjelesne bolesti, nerazumijevanje i poniženja, a bila je izvrgnuta i teškim duhovnim tjeskobama i napastima zloga duha, no sve je to podnosila s herojskom strpljivošću, krotkošću i nepokolebljivom vjerom. Posve predana Pravilu svetoga Benedikta, provodila je sate u noćnoj molitvi i razmatranju Muke Gospodinove. Svojom je poniznošću i poslušnošću pobijedila sve kušnje, postavši pravo ogledalo evanđeoske čistoće i samoprijegora. Blažena je djevica sveto preminula u Gospodinu u Padovi, sjedinjena sa svojim ljubljenim Zaručnikom.

Štovanje i zaštitništvo

Spomen na blaženu Eustohiju Bellini stoljećima se s velikim poštovanjem čuvao u Padovi i unutar reda svetoga Benedikta, gdje je časte kao uzor strpljivosti u kušnjama i vjernosti redovničkim zavjetima. Rimski martirologij bilježi njezin spomendan 13. veljače. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u crnom benediktinskom habitu s velom, u stavu skrušene molitve pred raspelom, često s trnovom krunom ili ljiljanom u ruci kao znakom njezine čistoće i trpljenja.

Isti dan, 13. veljače, slave se i