Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveta Lidvina iz Schiedama

Sveta Lidvina iz Schiedama
Klikni za povećanje
×
Sveta Lidvina iz Schiedama
Sveta Lidvina iz Schiedama. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Lidvina iz Schiedama

Spomendan
14. travnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1433.

Život

Sveta Lidvina rodila se 18. ožujka 1380. godine u mjestu Schiedamu u Nizozemskoj, u siromašnoj obitelji noćnoga stražara Petra i majke Petronille rodom iz Kethela, kao jedina kći među devetero djece. Od najranijega djetinjstva pokazivala je nježnu ljubav prema Majci Božjoj, provodeći sate u molitvi pred čudotvornom slikom Gospe od Schiedama. Odbila je sve ponude za brak, odlučivši ostati u djevičanstvu posvećena Gospodinu.

Tijekom zime 1395. godine, na blagdan Svijećnice, petnaestogodišnja je Lidvina otišla na zaleđeni kanal klizati se sa svojim prijateljicama. Jedna se djevojka slučajno zaletjela u nju, pa je Lidvina silovito pala na tvrdi led i slomila rebro na desnoj strani tijela. Taj je nesretni pad bio početak njezina dugotrajnoga, trideset i osam godina dugog mučeništva na bolesničkoj postelji. Liječnici nisu mogli pomoći; rana se zagnojila, a u tijelu se razvila teška, neizlječiva i razarajuća bolest koja joj je oduzela snagu udova.

Lidvina je ostala potpuno prikovana za ležaj, a bolest se s godinama toliko pogoršala da joj je cijelo tijelo postalo jedna rana, s teškim bolovima u glavi, očima i zubima, ostavivši joj pokretnom samo lijevu ruku. Suočena s tolikim trpljenjem, u početku je proživljavala tešku duhovnu borbu, no pod utjecajem pobožnoga svećenika Ivana Potta shvatila je da su njezine patnje dar sjedinjenja s mukom Isusovom. Od toga časa Lidvina je prihvatila križ s neizmjernom ljubavlju i radošću, prikazujući svaku bol za obraćenje grešnika i izbavljenje duša iz čistilišta. Njezina je soba postala pravo duhovno svetište. Mnogi patnici, svećenici i redovnici, među kojima i poznati duhovni pisci Toma Kempenac i Ivan Busch, dolazili su k njezinu ležaju tražeći utjehu, savjet i svjetlo. Posljednjih devetnaest godina života provela je u potpunom postu, hraneći se isključivo Presvetom Euharistijom. Na sam dan Uskrsa 1433. godine doživjela je viđenje u kojemu joj je Krist podijelio bolesničko pomazanje, a blago je usnula u Gospodinu u Schiedamu u utorak poslije Uskrsa, 14. travnja 1433. godine, u pedeset i trećoj godini života.

Čuda

Život svete Lidvine bio je prepun čudesnih znakova i mističnih viđenja. Bila je obdarena darom razlikovanja posvećene hostije od običnoga kruha: kada joj je župnik jednom donio neposvećenu hostiju da iskuša njezinu vjeru, svetica ju je smjesta prepoznala i odbila blagovati. U viđenju joj je bio pokazan grm ruža uz riječi da će njezine patnje završiti kada ruže potpuno procvjetaju; u proljeće 1433. godine radosno je uskliknula da vidi ružin grm u punom cvatu. Imala je i dar proroštva, mističnih viđenja raja i čistilišta te dar umnažanja hrane za siromahe koji su dolazili k njezinoj kući. Iz rana njezina bolesnoga tijela umjesto zadaha širio se zamaman, nebeski miomiris. Na njezinu su se grobu odmah nakon smrti počela događati brojna čudesna ozdravljenja bolesnika.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svete Lidvine položeno je u župnoj crkvi u Schiedamu, gdje je već 1434. godine podignuta kapela. Životopis o njoj sastavili su fra Ivan Brugman i glasoviti autor Nasljeduj Krista, Toma Kempenac. Njezine su relikvije 1615. godine prenesene u Bruxelles, a 1871. godine svečano vraćene u Schiedam. Papa Lav XIII. svečano je potvrdio njezino štovanje kao svetice 14. ožujka 1890. godine postupkom ekvipolentne kanonizacije. Župna crkva u Schiedamu uzdignuta je 1990. godine na čast bazilike pod papom Ivanom Pavlom II. U Rimskom martirologiju njezin se spomendan slavi 14. travnja. Glavna je zaštitnica klizača na ledu, bolesnika koji trpe od kroničnih boli, osoba s invaliditetom, dugotrajno prikovanih za postelju i oboljelih od teških živčanih bolesti. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bolesničkoj postelji kako od anđela prima rascvjetalu grančicu ruže ili raspelo, uz klizaljke položene u podnožju ležaja.

Isti dan, 14. travnja, slave se i