SVETAC · OPAT
Sveti Teodozije Cenobijarh
- Spomendan
- 11. siječnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 529.
Život
Sveti Teodozije Cenobijarh rodio se u selu Mogarišu u Kapadociji oko 423. godine u pobožnoj kršćanskoj obitelji. Rano je primio službu čitača u Crkvi, a potaknut primjerom praoca Abrahama, napustio je rodni kraj i zaputio se u Svetu Zemlju kako bi posjetio sveta mjesta Gospodinove muke i uskrsnuća. U Antiohiji se susreo sa svetim Simeonom Stupnikom koji mu je prorekao veliku duhovnu budućnost. Stigavši u Palestinu, Teodozije se povukao u Judejsku pustinju te je godinama živio u strogoj samoći u pećini u kojoj su se prema predaji odmarala Sveta tri kralja na povratku iz Betlehema.
Nakon dugotrajnoga samotničkog života, vođen ljubavlju prema bližnjima, okupio je oko sebe brojne učenike i braću koji su tražili put evanđeoske savršenosti. U Judejskoj pustinji utemeljio je golemi samostan i uveo cjeloviti zajednički redovnički život, cenobij, zbog čega je ponio častan naslov Cenobijarha, to jest oca i poglavara zajedničkoga redovništva. Bio je blizak i nerazdvojan prijatelj svetoga Sabe Posvećenoga, koji je istodobno vodio pustinjake u laurama. Teodozijev samostan postao je pravo utočište za stotine monaha različitih jezika, za koje su postojale zasebne crkve na grčkom, sirijskom i armenskom jeziku, dok su se na slavlje svete euharistije svi sabirali zajedno. Utemeljio je i bolnice za nemoćne, sirotišta i prenoćišta za siromahe i hodočasnike.
Kada je car Anastazije I. pokušao nametnuti monofizitsko krivovjerje, Teodozije je hrabro stao u obranu odluka Kalcedonskoga sabora. Javnim je propovijedanjem u bazilici Svetoga groba u Jeruzalemu osudio zablude, zbog čega ga je car prognao. U progonstvu je podnio mnoga trpljenja za pravu katoličku vjeru. Nakon careve smrti vratio se u svoj samostan, gdje je u miru i molitvi preminuo kao stogodišnjak 529. godine.
Čuda
Sveti Teodozije bio je obdaren iznimnim čudotvornim darom još za zemaljskoga života. Predaja bilježi da je molitvom i blagoslovom izveo izvor žive vode usred suhe pustinjske goleti kako bi utažio žeđ svoje braće. U vremenima gladi i nestašica višestruko je čudesno umnožio zalihe kruha i pšenice u samostanskim spremištima, hraneći stotine gladnih i nemoćnih. Svojim je zagovorom oslobađao opsjednute, vraćao zdravlje bolesnima i smirivao prirodne stihije.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Teodozija Cenobijarha slavi se 11. siječnja. Rimski martirologij slavi ga kao prijatelja svetoga Sabe, koji je nakon duge samoće osnovao samostane i u njima njegovao zajednički život, pretrpio mnoge muke za pravu vjeru te u stotoj godini preminuo u miru Kristovu. Njegov samostan i pećina u Judejskoj pustinji i danas su sveto hodočasničko odredište. U umjetnosti se prikazuje u monaškom ruhu s kapuljačom i štapom, držeći u ruci kadionicu s neugasivim žarom ili model samostana. Zaštitnik je monaha cenobita, siromašnih i bolesnika.
Isti dan, 11. siječnja, slave se i
- Blaženi Franjo Rogaczewski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Honorata od Pavije, djevica 5. stoljeće
- Sveti Higin, papa 2. stoljeće
- Sveti Leucije od Brindisija, biskup 2. stoljeće
- Sveti Paulin II. Akvilejski, biskup 9. stoljeće
- Sveti Petar Apselam (Balsam), mučenik 4. stoljeće
- Sveti Salvije, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Toma iz Corija Placidi, prezbiter 18. stoljeće
- Blaženi Bernard Scammacca, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Vilim Carter, mučenik 16. stoljeće
- Sveti Tipazije Veteran, mučenik 4. stoljeće