Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Hermenegild

Sveti Hermenegild
Klikni za povećanje
×
Sveti Hermenegild
Sveti Hermenegild. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · KRALJEVIĆ I MUČENIK

Sveti Hermenegild

Spomendan
13. travnja
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
585.

Život

Sveti Hermenegild bio je vizigotski kraljević, stariji sin kralja Leovigilda i katoličke kraljevne Teodozije. Godine 576. oženio se franačkom princezom Ingundom, kćeri kralja Sigeberta i kraljice Brunehaute, koja je bila postojana i nepokolebljiva katolkinja. Leovigildova druga supruga Gosvinta, fanatična arijanka, mrzila je katoličku princezu i okrutno je zlostavljala nastojeći je prisiliti na prelazak na arijanstvo.

Kako bi ublažio napetosti na dvoru u Toledu, Leovigild je poslao Hermenegilda i Ingundu na jug, povjerivši sinu upravu nad Andaluzijom sa sjedištem u Sevilji. U Sevilji je pod utjecajem svoje supruge i uz pouku svetoga biskupa Leandra Seviljskoga, Hermenegild doživio potpuno obraćenje te se odrekao arijanskoga krivovjerja i svečano ušao u krilo Katoličke Crkve.

Saznavši za sinovo obraćenje, gnjevni kralj Leovigild pozvao ga je na odgovornost u Toledo, no Hermenegild je odbio poslušati nalog, znajući da ga čeka prisila na otpadništvo od vjere. Kako bi zaštitio potlačene katolike i svoja prava, uzeo je oružje i sklopio savez s Bizantincima. Kralj Leovigild pokrenuo je vojni pohod protiv sina, potkupio bizantske saveznike s trideset tisuća zlatnika, opsjeo Sevilju i nakon gotovo dvije godine opsade zauzeo grad. Hermenegild se sklonio u crkvu u Córdobi, odakle ga je otac lažnim obećanjima izmamio, skinuo mu kraljevsko ruho i zatočio ga u tamnicu u Valenciji, a potom u Tarragoni. Njegova supruga Ingunda s djetetom je izbjegla u Afriku, gdje je preminula.

U tamnici u Tarragoni kraljević je podnosio teške okove i oskudicu s herojskom strpljivošću. O njegovim posljednjim trenutcima svjedoči sveti papa Grgur Veliki u svojim Dijalozima. U noći uoči Uskrsa 585. godine, Leovigild je poslao arijanskoga biskupa u sinovljevu tamnicu s obećanjem potpunoga oproštenja i povrata časti ako primi pričest iz ruku toga heretika. Hermenegild je to s prezirom odbio, ne želeći iznevjeriti pravu katoličku vjeru. Kada je arijanski biskup prenio kralju sinov nepokolebljivi odgovor, Leovigild je planuo gnjevom i poslao krvnike u tamnicu. Vojnici su sjekirom odrubili glavu svetom kraljeviću, koji je tako na sam dan Uskrsa primio mučenički vijenac 13. travnja 585. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Hermenegilda slavi se 13. travnja. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Tarragoni u Hispaniji, slaveći ga kao sina arijanskoga kralja Leovigilda, obraćena po svetom Leandru, koji je odbio primiti pričest od arijanskoga biskupa na vazmeni dan te je po očevoj zapovijedi pogubljen sjekirom. Papa Siksto V. proširio je 1585. godine proslavu njegova blagdana na cijelu Španjolsku na molbu kralja Filipa II. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u kraljevskom ruhu s krunom, držeći sjekiru u ruci i palmu mučeništva, često u tamnici u molitvi pred anđelom. Časti se kao zaštitnik obraćenika, španjolske kraljevske kuće i nepravedno utamničenih.

Isti dan, 13. travnja, slave se i