SVETAC · BISKUP
Sveti Domnol od Le Mansa
- Spomendan
- 1. prosinca
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 581.
Život
Sveti Domnol živio je u 6. stoljeću na tlu Franačkoga Kraljevstva. U mladosti se posvetio monaškom pozivu te je stupio u redovničku zajednicu u Parizu, gdje je zbog svoje iznimne razboritosti, pobožnosti i upraviteljskoga dara postavljen za opata glasovitoga samostana svetoga Lovre.
Kao opat, Domnol je uživao velik ugled kod franačkoga kralja Klotara I., koji ga je cijenio zbog njegove pravednosti i svetosti. Kada se ispraznila biskupska stolica u Le Mansu (Cenomanum) u pokrajini Neustriji, kralj ga je uz suglasnost klera i puka pozvao da preuzme upravu nad tom biskupijom. Domnol je 559. godine posvećen za biskupa te je s velikom revnošću i ljubavlju vodio povjereno stado punih dvadeset i dvije godine.
Podigao je mnoge crkve, kapele i samostane, među kojima se ističe opatija Saint-Vincent u Le Mansu, te je osnovao ubožnice i skloništa za siromahe i putnike. Kako bilježi Rimski martirologij, njegov je pastirski rad bio proslavljen izvanrednom snagom čudesa kojima je Gospodin potvrđivao njegovu vjeru. Preminuo je u miru u Le Mansu 1. prosinca 581. godine.
Čuda
Sveti Domnol bio je obdaren čudesnim darom ozdravljanja bolesnika i proročkim duhom. Svojom je molitvom i blagoslovom vraćao vid slijepima, liječio uzete i oslobađao one koje su mučili zli duhovi. Za vrijeme nestašica po njegovoj su se molitvi čudesno umnažale zalihe žita za siromahe, a bolesnici su zadobivali zdravlje dotičući se njegove biskupske odjeće.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Domnola slavi se 1. prosinca. Rimski martirologij bilježi njegov spomen u Le Mansu u Neustriji, ističući da je prije bio opat samostana svetoga Lovre u Parizu te da se proslavio snagom čudesa. Pokopan je u opatiji Saint-Vincent u Le Mansu. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i pastoralom, držeći u ruci maketu crkve ili plan samostana, okružen siromasima i bolesnicima. Časti se kao zaštitnik biskupije Le Mans i graditelja kršćanskih svetišta.
Isti dan, 1. prosinca, slave se i
- Blažena Klementina Anuarite Nengapeta, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blažena Liduina Meneguzzi, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Antun Bonfadini, prezbiter 9. stoljeće
- Blaženi Rikard Langley, mučenik 16. stoljeće
- Sveta Florencija iz Poitiersa, djevica 4. stoljeće
- Sveti Agerik od Verduna, biskup 6. stoljeće
- Sveti Edmund Campion, Ralph Sherwin i Aleksandar Briant, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveti Eligije od Noyona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Kastricijan od Milana, biskup 3. stoljeće
- Sveti Leontije od Fréjusa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Nahum, prorok Stari zavjet
- Blaženi Ivan Beche, opat i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Kazimir Sykulski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće