SVETAC · BISKUP
Sveti Fulgencije iz Ruspa
- Spomendan
- 1. siječnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 533.
Život
Sveti Fabije Klaudije Gordijan Fulgencije rodio se 468. godine u gradu Telepti u pokrajini Bizaceni u Africi. Potekao je iz ugledne senatorske obitelji iz Kartage, čija je dobra zaplijenio vandalski kralj Gejzerik. Rano je ostao bez oca Klaudija, pa ga je s velikom pažnjom odgojila majka Marijana. U djetinjstvu je najprije naučio grčki jezik kako bi svladao pravilan izgovor, naučio je naizust čitavoga Homera, a potom se temeljito obrazovao u latinskoj književnosti. Zbog svoje mudrosti i poštenja imenovan je prokuratorom carskoga poreza u Bizaceni.
No potaknut razmatranjem 36. psalma u tumačenju svetoga Augustina, napustio je svjetovnu službu i stupio u samostan koji je utemeljio prognani biskup Faust. Majka ga je u suzama tražila pred vratima, no Fulgencije je ostao čvrst u redovničkom zvanju, razdijelivši svoja dobra siromasima i majci. Kasnije je s prijateljem Feliksom postao suopat u samostanu Idida u Mauritaniji, gdje je Feliks vodio poslove, a Fulgencije poučavao braću. Želeći posjetiti egipatske monahe, zaplovio je prema Aleksandriji, no u Sirakuzi ga je sveti biskup Eulalije odvratio od puta zbog tamošnjih krivovjernih raskola. Fulgencije je potom hodočastio u Rim na grobove apostola Petra i Pavla, a po povratku u Afriku osnovao je novi samostan.
Godine 508., unatoč zabrani arijanskoga kralja Trazamunda, katolički su biskupi odlučili popuniti upražnjene biskupske stolice. Iako se skrivao, Fulgencije je protiv svoje volje izabran i posvećen za biskupa primorskoga grada Ruspa. Kao biskup zadržao je stroge monaške navike: nosio je samo jednu siromašnu tuniku ljeti i zimi, hodao bos ili u jednostavnim sandalama, a uz crkvu je smjesta podigao samostan u kojemu je živio s braćom.
Ubrzo ga je kralj Trazamund s još šezdeset katoličkih biskupa prognao na otok Sardiniju. Ondje je Fulgencije u Calarisu podigao samostan uz baziliku svetoga Saturnina, postavši duhovni vođa, savjetnik i pisac pisama u ime svih prognanih biskupa. Kralj Trazamund ga je oko 515. godine pozvao u Kartagu na teološku raspravu, gdje je Fulgencije sastavio sjajna djela u obranu katoličke vjere protiv arijanaca, no uplašeni arijanski biskupi izmolili su njegovo ponovno progonstvo na Sardiniju.
Nakon smrti kralja Trazamunda 523. godine, novi kralj Hilderik vratio je slobodu Katoličkoj Crkvi, a Fulgencije se u trijumfu vratio u Ruspe. Posljednje godine života posvetio je vjernom naviještanju Božje riječi, duhovnoj obnovi klera, postu i djelima milosrđa. Sastavio je brojne teološke spise o Presvetom Trojstvu, utjelovljenju, milosti i oproštenju grijeha, slijedeći vjerno nauk svetoga Augustina. Nakon sedamdeset dana teške bolesti, neprestano moleći za strpljivost i oproštenje grijeha, preminuo je u miru u Gospodinu 1. siječnja 533. godine, u šezdeset i petoj godini života i dvadeset i petoj godini biskupske službe.
Štovanje i zaštitništvo
Crkva časti svetoga Fulgencija iz Ruspa 1. siječnja. Rimski martirologij slavi ga u Ruspu u Bizaceni kao biskupa koji je iz prokuratorske službe postao monah, u vandalskom progonu podnio mnoge patnje od arijanaca, bio dvaput prognan na Sardiniju od kralja Trazamunda, te naposljetku vraćen svojemu puku kojega je vjerno hranio riječju istine i milosti. Njegove su relikvije kasnije prenesene u Bourges u Francuskoj. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ornatu preko jednostavnoga redovničkog habita, s perom i knjigom svojih teoloških djela u ruci. Zaštitnik je teologa, propovjednika, prognanika i crkvenih pisaca.
Isti dan, 1. siječnja, slave se i
- Blažena Djevica Marija, Bogorodica i Majka Crkve 1. stoljeće
- Blaženi Marijan Konopiński, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ugolino iz Gualdo Cattanea, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Valentin Paquay, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Zigmund Gorazdowski, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Zdislava iz Lemberka, majka obitelji 13. stoljeće
- Sveti Almahije, mučenik 5. stoljeće
- Sveti Bazilije Veliki, biskup i crkveni naučitelj 4. stoljeće
- Sveti Frodobert od Troyesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Josip Marija Tomasi, kardinal 18. stoljeće
- Sveti Justin iz Chietija, biskup 5. stoljeće
- Sveti Klar od Viennea, opat 7. stoljeće
- Sveti Odilon iz Clunyja, opat 11. stoljeće
- Sveti Ojend (Eugend), opat 6. stoljeće
- Sveti Vincent Marija Strambi, biskup 19. stoljeće
- Blaženi Ivan i Renato Lego, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti Vilim iz Dijona, opat 11. stoljeće