Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Fulgencije iz Ruspa

Sveti Fulgencije iz Ruspa
Klikni za povećanje
×
Sveti Fulgencije iz Ruspa
Sveti Fulgencije iz Ruspa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Fulgencije iz Ruspa

Spomendan
1. siječnja
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
533.

Život

Sveti Fabije Klaudije Gordijan Fulgencije rodio se 468. godine u gradu Telepti u pokrajini Bizaceni u Africi. Potekao je iz ugledne senatorske obitelji iz Kartage, čija je dobra zaplijenio vandalski kralj Gejzerik. Rano je ostao bez oca Klaudija, pa ga je s velikom pažnjom odgojila majka Marijana. U djetinjstvu je najprije naučio grčki jezik kako bi svladao pravilan izgovor, naučio je naizust čitavoga Homera, a potom se temeljito obrazovao u latinskoj književnosti. Zbog svoje mudrosti i poštenja imenovan je prokuratorom carskoga poreza u Bizaceni.

No potaknut razmatranjem 36. psalma u tumačenju svetoga Augustina, napustio je svjetovnu službu i stupio u samostan koji je utemeljio prognani biskup Faust. Majka ga je u suzama tražila pred vratima, no Fulgencije je ostao čvrst u redovničkom zvanju, razdijelivši svoja dobra siromasima i majci. Kasnije je s prijateljem Feliksom postao suopat u samostanu Idida u Mauritaniji, gdje je Feliks vodio poslove, a Fulgencije poučavao braću. Želeći posjetiti egipatske monahe, zaplovio je prema Aleksandriji, no u Sirakuzi ga je sveti biskup Eulalije odvratio od puta zbog tamošnjih krivovjernih raskola. Fulgencije je potom hodočastio u Rim na grobove apostola Petra i Pavla, a po povratku u Afriku osnovao je novi samostan.

Godine 508., unatoč zabrani arijanskoga kralja Trazamunda, katolički su biskupi odlučili popuniti upražnjene biskupske stolice. Iako se skrivao, Fulgencije je protiv svoje volje izabran i posvećen za biskupa primorskoga grada Ruspa. Kao biskup zadržao je stroge monaške navike: nosio je samo jednu siromašnu tuniku ljeti i zimi, hodao bos ili u jednostavnim sandalama, a uz crkvu je smjesta podigao samostan u kojemu je živio s braćom.

Ubrzo ga je kralj Trazamund s još šezdeset katoličkih biskupa prognao na otok Sardiniju. Ondje je Fulgencije u Calarisu podigao samostan uz baziliku svetoga Saturnina, postavši duhovni vođa, savjetnik i pisac pisama u ime svih prognanih biskupa. Kralj Trazamund ga je oko 515. godine pozvao u Kartagu na teološku raspravu, gdje je Fulgencije sastavio sjajna djela u obranu katoličke vjere protiv arijanaca, no uplašeni arijanski biskupi izmolili su njegovo ponovno progonstvo na Sardiniju.

Nakon smrti kralja Trazamunda 523. godine, novi kralj Hilderik vratio je slobodu Katoličkoj Crkvi, a Fulgencije se u trijumfu vratio u Ruspe. Posljednje godine života posvetio je vjernom naviještanju Božje riječi, duhovnoj obnovi klera, postu i djelima milosrđa. Sastavio je brojne teološke spise o Presvetom Trojstvu, utjelovljenju, milosti i oproštenju grijeha, slijedeći vjerno nauk svetoga Augustina. Nakon sedamdeset dana teške bolesti, neprestano moleći za strpljivost i oproštenje grijeha, preminuo je u miru u Gospodinu 1. siječnja 533. godine, u šezdeset i petoj godini života i dvadeset i petoj godini biskupske službe.

Štovanje i zaštitništvo

Crkva časti svetoga Fulgencija iz Ruspa 1. siječnja. Rimski martirologij slavi ga u Ruspu u Bizaceni kao biskupa koji je iz prokuratorske službe postao monah, u vandalskom progonu podnio mnoge patnje od arijanaca, bio dvaput prognan na Sardiniju od kralja Trazamunda, te naposljetku vraćen svojemu puku kojega je vjerno hranio riječju istine i milosti. Njegove su relikvije kasnije prenesene u Bourges u Francuskoj. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ornatu preko jednostavnoga redovničkog habita, s perom i knjigom svojih teoloških djela u ruci. Zaštitnik je teologa, propovjednika, prognanika i crkvenih pisaca.

Isti dan, 1. siječnja, slave se i