BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Hilarije Januszewski
- Spomendan
- 25. ožujka
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1945.
Život
Blaženi Hilarije Januszewski, krsnim imenom Paweł, rođen je 11. lipnja 1907. godine u selu Krajenki u Pomeraniji u Poljskoj, u obitelji Marcina Januszewskoga i Marianne rođene Teil. Osnovnu školu završio je u Gręblinu, a potom je pohađao gimnaziju u Sucharyju i kolegij otaca mikaelita u Pawlikowicama, položivši maturu u Krakovu. Dana 20. rujna 1927. godine stupio je u Red braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela (karmelićani staroga opsluživanja) u Krakovu, uzevši redovničko ime brat Hilarije. Prve zavjete položio je 30. prosinca 1928. godine.
Nakon studija filozofije u Krakovu poslan je u Međunarodni karmelićanski kolegij svetoga Alberta u Rimu, gdje je studirao teologiju na Papinskom sveučilištu Angelicum i položio svečane doživotne zavjete. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1934. godine u Rimu, a 1935. postigao je licencijat iz teologije. Vrativši se u Krakov, imenovan je prefektom bogoslova i profesorom dogmatike i crkvene povijesti, a 1. studenoga 1939. godine izabran je za priora samostana na Piasku u Krakovu.
Kada je Gestapo 18. rujna 1940. godine upao u krakovski samostan i uhitio redovnike, otac Hilarije se u tom trenutku nalazio izvan grada. Vrativši se i saznavši što se dogodilo, kao poglavar se dragovoljno javio u sjedište Gestapa, izjavivši da je on prior i da želi podijeliti sudbinu svoje braće, ponudivši sebe u zamjenu za uhićene. Zatvoren je u zloglasni zatvor Montelupich u Krakovu, potom prebačen u Sachsenhausen, a u travnju 1941. godine u koncentracijski logor Dachau pod brojem 27648.
U logoru je otac Hilarije podnosio neljudske patnje s herojskim mirom i dubokom molitvom. U veljači 1945. godine u logoru je buknula strahovita epidemija pjegavoga tifusa te su stotine zaraženih logoraša bile smještene u izolirane barake smrti bez ikakve njege. Otac Hilarije dragovoljno se javio logorskim vlastima da pođe u baraku za tifusare kako bi njegovao bolesnike i pružao im sakramente umirućih, rekavši subraći da je ondje najpotrebniji. Dvoreći oboljele s herojskom ljubavlju, i sam se zarazio pjegavim tifusom. Preminuo je u logoru Dachau 25. ožujka 1945. godine na blagdan Blagovijesti, samo mjesec dana prije oslobođenja logora, u trideset i osmoj godini života. Njegovo je tijelo spaljeno u logorskom krematoriju.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio je oca Hilarija Januszewskoga blaženim mučenikom 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, među 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskoga rata.
Njegov se liturgijski spomendan slavi 25. ožujka, na dan njegova preminuća za nebo, a u karmelskom redu i poljskom kalendaru časti se i 12. lipnja. U umjetnosti se prikazuje u smeđem karmelićanskom habitu s bijelim plaštem ili u logoraškoj odjeći s brojem 27648, držeći u ruci raspelo i palmu mučeništva uz postelju bolesnika oboljelih od tifusa.
Isti dan, 25. ožujka, slave se i
- Blažena Jozafata Hordaševska, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Placid Riccardi, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Toma iz Costacciara, pustinjak 14. stoljeće
- Sveta Lucija Filippini, djevica 18. stoljeće
- Sveta Margareta Clitherow, mučenica 16. stoljeće
- Sveta Matrona Solunska, mučenica 3. stoljeće
- Sveti Dobri Razbojnik, obraćenik 1. stoljeće
- Sveti Hermeland od Indrea, opat 8. stoljeće
- Sveti Kvirin Tegernzejski, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Prokop Sazavski, opat 11. stoljeće
- Blaženi Eberhard od Nellenburga, redovnik 11. stoljeće
- Blaženi Emilijan Kovč, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Jakov Bird, mučenik 16. stoljeće
- Sveti Dula, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Mona od Milana, biskup 3. stoljeće
- Sveti Nikodem iz Kiro-Marine, pustinjak 10. stoljeće