BLAŽENIK · BISKUP I MUČENIK
Blaženi Simeon Lukač
- Spomendan
- 22. kolovoza
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Blaženi Simeon Lukač rođen je 7. srpnja 1893. u selu Starunja u Ukrajini, u skromnoj težačkoj obitelji. Od djetinjstva je pokazivao veliku bistrinu duha, pobožnost i želju za učenjem. Školovao se u rodnom mjestu i gimnaziji u Kolomyji, gdje se uzdržavao davanjem poduka siromašnijim učenicima. Godine 1913. stupio je u bogosloviju u Stanislavivu (danas Ivano-Frankivsk). Njegov je studij prekinut zbog Prvoga svjetskoga rata, no dovršio ga je 1919. godine, kada ga je biskup Grgur Homišin zaredio za svećenika Grkokatoličke Crkve.
U prosincu 1920. postavljen je za profesora moralne teologije u sjemeništu u Stanislavivu, gdje je djelovao sve do travnja 1945. godine. Među sjemeništarcima i svećenicima bio je cijenjen kao uzor molitvenoga života i svećeničkoga ideala te su ga nazivali učiteljem moralnosti. U travnju 1945., predviđajući da će sovjetski komunistički režim uništiti službenu crkvenu hijerarhiju, biskup Homišin ga je tajno posvetio za biskupa. Kada su sovjetske vlasti nasilno ukinule Grkokatoličku Crkvu, vladika Simeon odbio je prijeći u državno kontrolirano pravoslavlje te se povukao u rodnu Starunju, gdje je živio s bratom i potajno obavljao pastoralnu službu.
Dana 26. listopada 1949. uhićen je od strane tajne policije NKVD pod optužbom da je pristaša Vatikana i protivnik uništenja svoje Crkve. Tijekom dugotrajnih i iscrpljujućih ispitivanja biskup Simeon priznao je da vrši svećeničku službu, ali je odlučno odbio otkriti ijedno ime vjernika ili svećenika koji su sudjelovali na njegovim bogoslužjima. Osuđen je na deset godina prisilnoga rada te poslan u sibirske gulage u Krasnojarskom kraju, gdje je pet godina radio kao drvosječa. Oslobođen je u veljači 1955., nakon čega se vratio i nastavio neumorno, u tajnosti, pripremati buduće svećenike i obilaziti progonjene vjernike.
U srpnju 1962. ponovno je uhićen i izveden na montirani proces u Ivano-Frankivsku zajedno s biskupom Ivanom Slezjukom. Osuđen je na pet godina zatvora i pet godina progonstva. U tamnici je teško obolio od plućne tuberkuloze, no i u najgorim mukama podučavao je mlade zatočenike teologiji. U ožujku 1964., zbog posve narušenoga zdravlja, pušten je kući u rodnu Starunju. Premda na samrti, nastavio je svakodnevno slaviti božansku liturgiju, postiti i ispovijedati. Preminuo je u Gospodinu 22. kolovoza 1964. u dobi od sedamdeset i jedne godine te je pokopan na seoskom groblju.
Štovanje i zaštitništvo
Simeona Lukača proglasio je blaženim papa Ivan Pavao II. 27. lipnja 2001. godine na hipodromu u Lavovu, tijekom svoga apostolskoga pohoda Ukrajini. Njegov liturgijski spomendan slavi se 22. kolovoza. Relikvije blaženoga biskupa prenesene su i izložene na štovanje u kripti grkokatoličke katedrale u Ivano-Frankivsku.
Isti dan, 22. kolovoza, slave se i
- Blaženi Elija Leymarie de Laroche, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Jakov Bianconi, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Toma Percy, grof i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Filip Benizi, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Simforijan od Autuna, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Timotej Rimski, mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Bernard iz Offide Peroni, redovnik 17. stoljeće
- Blaženi Timotej iz Monticella, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Vilim Lacey i Rikard Kirkman, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveti Ivan Kemble, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Ivan Wall, prezbiter i mučenik 17. stoljeće