Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Marcel Callo

Blaženi Marcel Callo
Klikni za povećanje
×
Blaženi Marcel Callo
Blaženi Marcel Callo. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · MUČENIK

Blaženi Marcel Callo

Spomendan
19. ožujka
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1945.

Život

Blaženi Marcel Callo rođen je 6. prosinca 1921. godine u radničkoj obitelji u Rennesu u Bretanji, kao drugo od devetero djece Marcela Calla i Félicité rođene Guérin. Odrastao je u dubokoj kršćanskoj vjeri; brat Jean postao je svećenik, a Marcel je godinama bio revan ministrant. Pristupio je Euharistijskom križarskom pohodu, živeći po geslu: »Moli, pričešćuj se, žrtvuj se, budi apostol!«. Od 1933. godine bio je član izviđača, a u listopadu 1934. godine, u dobi od trinaest godina, započeo je raditi kao šegrt u jednoj tiskari u Rennesu.

Godine 1935. stupio je u Kršćansku radničku mladež (JOC), pokret koji je utemeljio kardinal Joseph Cardijn radi evangelizacije radnika. Marcel je postao predsjednik sekcije u Rennesu, posvećujući se radničkoj mladeži i ističući važnost duhovnoga života. Zaručio se s djevojkom Marguerite Derniaux. Nakon njemačke okupacije Francuske, rad katoličkih udruga bio je zabranjen, pa je pokret djelovao u tajnosti. Kada je 8. ožujka 1943. u bombardiranju Rennesa poginula njegova sestra Marie-Madeleine, Marcel je primio poziv za prisilni rad u Njemačkoj. Premda se mogao sakriti, odlučio je poći kako obitelj ne bi trpjela odmazdu, izjavivši: »Odlazim ne kao radnik, nego kao misionar u službi svojih drugova!«.

Poslan u Zella-Mehlis u Tirinškoj, Marcel je potajno okupljao francuske radnike, organizirao molitvene susrete, bogoštovlja i duhovne obnove. Gestapo ga je uhitio 19. travnja 1944. godine zbog njegova katoličkog djelovanja, a u obrazloženju osude stajalo je: »Svojim katoličkim djelovanjem među drugovima na prisilnom radu pokazao se opasnim za nacionalsocijalističku državu i sigurnost njemačkoga naroda«.

Nakon zatvora u Gothi prebačen je u logor Flossenbürg, a krajem listopada 1944. u koncentracijski logor Mauthausen-Gusen II u Austriji. Ondje je bio prisiljen raditi dvanaest sati dnevno u podzemnoj tvornici oružja, podvrgnut batinama, gladi i hladnoći. Unatoč tjelesnoj iznemoglosti, Marcel je ulijevao nadu drugim zatočenicima. Oboljevši od teške dizenterije i tuberkuloze, prebačen je u logorsku bolnicu u Mauthausenu. Preminuo je u zoru 19. ožujka 1945. godine u dvadeset i četvrtoj godini života. Francuski pukovnik Tibodo, koji je vidio smrt tisuća logoraša, posvjedočio je sa suzama: »Nikada u očima samrtnika nisam vidio pogled kakav je imao Marcel; imao je pogled sveca!«. Njegovo je tijelo pokopano u zajedničkoj grobnici izvan logora.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Marcela Calla blaženim mučenikom 4. listopada 1987. godine u Rimu, tijekom Biskupske sinode posvećene pozivu i poslanju laika u Crkvi i svijetu.

Njegov liturgijski spomendan slavi se 19. ožujka, na dan njegova preminuća. U Austriji i Francuskoj brojne župe, škole i izviđački odredi nose njegovo ime. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao vedar mladić u radničkom odijelu ili s logorskim obilježjima, s raspelom i tiskarskim slovima u ruci te s palmom mučeništva.

Isti dan, 19. ožujka, slave se i