BLAŽENIK · BISKUP I MUČENIK
Blaženi Alojzije Stepinac
- Spomendan
- 10. veljače
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1960.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Alojzije Viktor Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u Brezariću u župi Krašić, kao peto od devetero djece Josipa Stepinca i Barbare rođene Penić. Njegova pobožna majka godinama je molila da joj sin postane svećenik. Osnovnu školu pohađao je u Krašiću, a klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu kao pitomac Nadbiskupskog sirotišta. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata unovačen je u austrougarsku vojsku te je poslan na talijansko bojište, gdje je u srpnju 1918. pao u zarobljeništvo. Nakon oslobođenja i povratka kući upisao je studij agronomije u Zagrebu, no ubrzo ga je napustio pomažući ocu na obiteljskom imanju. U tom razdoblju pripadao je orlovskom pokretu katoličke mladeži.
Osjetivši konačni Božji poziv, potkraj 1924. odlučio je poći putem svećeništva. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer poslao ga je u Rim u papinski kolegij Germanicum-Hungaricum, gdje je na Papinskom sveučilištu Gregoriana postigao doktorate iz filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen u Rimu 26. listopada 1930. godine. Premda je želio biti skromni dušobrižnik u seoskoj župi, nadbiskup Bauer imenovao ga je ceremonijarom u Zagrebu. Na tom je mjestu odmah pokazao iznimnu pastoralnu djelotvornost, osobito prema siromasima: u prosincu 1931. osnovao je dijecezanski Karitas, a privremeno je upravljao i župama Samobor i Sveti Ivan Zelina.
Papa Pio XI. imenovao ga je 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Biskupsko posvećenje primio je na blagdan svetog Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1934., kao jedan od najmlađih biskupa toga doba. Nakon smrti nadbiskupa Bauera, 7. prosinca 1937. preuzeo je punu upravu Zagrebačke nadbiskupije. Već prije početka Drugoga svjetskog rata organizirao je odbor za pomoć progonjenim Židovima i izbjeglicama iz Trećeg Reicha. Tijekom ratnih strahota i uspostave Nezavisne Države Hrvatske, premda je podupirao težnju hrvatskoga naroda za vlastitom državom, odvažno je ustao protiv rasističke ideologije i nasilja. U propovijedima na zagrebačkom Kaptolu otvoreno je osuđivao progone na temelju rase, nacije i vjere, naglašavajući da su svi narodi Božja stvorenja. Spašavao je tisuće progonjenih, Židova, Srba i djece s Kozare, a svećenicima naložio da ljude čiji su životi ugroženi prime u puno zajedništvo Crkve kako bi im spasili živote.
Nakon dolaska komunističkoga režima na vlast započeli su sustavni progoni Katoličke Crkve: ubijeno je na stotine svećenika, oduzeta crkvena imovina i zabranjen vjerski tisak. Vlasti su tražile od Stepinca da odvoji Crkvu u Hrvata od pape i Rima, što je on odlučno odbio. Uhićen je 18. rujna 1946. i podvrgnut montiranom sudskom procesu. Osuđen je 11. listopada 1946. na šesnaest godina zatvora s prisilnim radom. Pet je godina proveo u strogoj kaznionici u Lepoglavi, a potom je 5. prosinca 1951. prebačen u kućni pritvor u rodni Krašić. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 12. siječnja 1953., no vlasti mu nisu dopustile odlazak u Rim. U zatvoreništvu u Krašiću, pod stalnim nadzorom policije, trpio je teške zdravstvene tegobe od policitemije i posljedica trovanja. Preminuo je u glasu svetosti i mučeništva 10. veljače 1960. u Krašiću, izgovorivši svoje posljednje riječi predanje Bogu.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim i mučenikom 3. listopada 1998. u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke pred pola milijuna vjernika. Spomendan mu se slavi 10. veljače.
Njegovo tijelo počiva u zagrebačkoj katedrali u podnožju glavnoga oltara, a grob je postao jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta hrvatskoga naroda. Blaženi Alojzije Stepinac prikazuje se u biskupskom i kardinalskom ruhu, s biskupskim štapom, križem ili s palmom mučeništva u ruci.
Isti dan, 10. veljače, slave se i
- Blažena Euzebija Palomino Yenes, djevica 20. stoljeće
- Blažena Klara iz Riminija, udovica 14. stoljeće
- Blaženi Hugo od Fossesa, opat 12. stoljeće
- Sveta Austreberta od Pavillyja, opatica 8. stoljeće
- Sveta Skolastika, djevica 6. stoljeće
- Sveti Protadije od Besançona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Trojan od Saintesa, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Petar Frémond i pet drugarica, mučenici 18. stoljeće
- Sveti Haralampije, Porfirije, Daukt i tri žene, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Silvan od Terracine, biskup 4. stoljeće
- Sveti Vilim Malavallski, pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Zotik i Amancije, mučenici 4. stoljeće