BLAŽENIK · BISKUP I MUČENIK
Blaženi Vincent Eugen Bossilkov
- Spomendan
- 11. studenoga
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1952.
Život
Blaženi Vincent Eugen Bossilkov rođen je 16. studenoga 1900. u mjestu Belene u Bugarskoj u pobožnoj katoličkoj obitelji latinskog obreda te je istoga dana kršten imenom Vincent. S četrnaest godina ušao je u sjemenište otaca pasionista u Orešu i Ruseu, a potom je poslan na daljnje školovanje u Belgiju i Nizozemsku. U novicijat Družbe Muke Isusove ušao je u Ereu u Belgiji 1919. godine i uzeo redovničko ime Eugen. Redovničke zavjete položio je 1920. godine, a za svećenika ga je 25. srpnja 1926. u katedrali u Ruseu zaredio biskup Damjan Ivan Theelen.
Nakon ređenja otišao je u Rim, gdje je na Papinskom istočnom institutu doktorirao s radom o jedinstvu Bugara sa Svetom Stolicom. Vrativši se u Bugarsku, služio je u biskupijskoj kuriji, ali ga je srce vuklo među vjernike te je postao župnik u dolini Dunava, u mjestu Bardarski Geran. Ondje se istaknuo velikom učenošću, brigom za mladež i ekumenskom otvorenošću prema pravoslavnim kršćanima, a tijekom Drugog svjetskog rata spasio je živote mnogih progonjenih Židova.
Nakon što je sovjetska vojska okupirala Bugarsku i uspostavila komunistički režim koji je započeo sustavni progon vjere, papa Pio XII. imenovao je Eugena 26. srpnja 1947. biskupom Nikopola. Kada ga je papa 1948. primio u Rimu, prorekao mu je da ga u Bugarskoj čeka kruna mučeništva. Unatoč nagovorima da ostane u Italiji, biskup Eugen vratio se svome stadu te je poglavarima napisao da ima hrabrosti živjeti, a nada se da će je imati i za pretrpjeti ono najgore, ostajući vjeran Kristu, papi i Crkvi.
Vlasti su protjerale apostolskog delegata, oduzele crkvenu imovinu i ukinule redovničke zajednice, a 16. srpnja 1952. policija je u Sofiji uhitila i biskupa Bossilkova. U zatvoru je podvrgnut teškim tjelesnim i duševnim mučenjima kako bi priznao lažnu optužbu da vodi urotničku i špijunsku organizaciju u službi Vatikana. Svoju redovničku karizmu razmatranja Kristove muke potvrdio je riječima da osjeća kako mu je Gospodin dao milost te da prihvaća smrt, a svojoj je nećakinji pri posljednjem susretu u zatvoru poručio neka svima kaže da je ostao vjeran Crkvi i papi. Na montiranom suđenju u Sofiji osuđen je na smrt i strijeljan u zatvorskom dvorištu u noći 11. studenoga 1952. godine, a tijelo mu je bačeno u nepoznatu masovnu grobnicu.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 15. ožujka 1998. u Rimu. Njegov se spomendan slavi 11. studenoga. Biskupijsko svetište posvećeno njemu nalazi se u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u njegovu rodnom Beleneu, gdje se čuva krstionica u kojoj je kršten i relikvija njegove košulje natopljene mučeničkom krvlju iz sofijskog zatvora.
Isti dan, 11. studenoga, slave se i
- Blažena Alojzija Jadviga Kotowska, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Sveta Marina iz Omure, djevica i mučenica 17. stoljeće
- Sveti Bartolomej Mlađi od Grottaferrate, opat 11. stoljeće
- Sveti Bertuin od Malonnea, biskup i opat 7. stoljeće
- Sveti Martin od Toursa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Mena, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Mena iz Samnija, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Teodor Studit, opat 9. stoljeće
- Sveti Veran od Vencea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Milostinjar, biskup 7. stoljeće