Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Životopisi › Sveti Martin od Toursa

Sveti Martin od Toursa
Klikni za povećanje
×
Sveti Martin od Toursa
Sveti Martin od Toursa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Martin od Toursa

Spomendan
11. studenoga
Razdoblje
4. stoljeće
Smrt
397.

Život

Sveti Martin, slavni biskup Toursa i otac zapadnoga monaštva, rođen je od poganskih roditelja u Sabariji u Panoniji (današnji Szombathely u Mađarskoj) oko 316. godine. Njegov otac bio je rimski vojni tribun, pa se obitelj preselila u Paviju u Italiji, gdje je Martin proveo djetinjstvo. Privučen kršćanskom milošću, Martin je već kao dječak postao katekumen. Prema carskim zakonima o novačenju, u mladosti je stupio u rimsku konjicu te je poslan u grad Amiens u Galiji. Ondje se jednoga iznimno hladnoga zimskog dana dogodio slavni susret na gradskim vratima: susrevši siromaha koji je drhtao od studeni, Martin je mačem rasjekao svoj vojnički plašt i polovicu dao prosjaku. Iste mu se noći u snu ukazao Gospodin Isus Krist zaogrnut tom polovicom plašta, govoreći anđelima: Martin, premda tek katekumen, zaogrnuo me ovom haljinom.

Nakon toga viđenja Martin je primio sakrament krštenja, a ubrzo je u Wormsu na Rajni napustio vojnu službu, izjavivši da je Kristov vojnik i da mu više nije dopušteno boriti se zemaljskim oružjem. Uputio se u Poitiers k svetomu biskupu Hilariju, koji ga je primio među svoje učenike. Nakon progonstva iz Milana od strane arijanaca, Martin se povukao na pusti otok Gallinariju u Tirenskom moru. Kada se Hilarije 361. godine vratio u Galiju, Martin se nastanio u obližnjem Ligugéu, gdje je osnovao prvi samostan u Galiji.

Godine 371. ili 372. kršćanski puk Toursa na prijevaru ga je doveo u grad i jednodušno aklamacijom izabrao za svoga biskupa. I kao biskup Martin je zadržao strogi monaški život, podigavši nedaleko od grada glasoviti samostan Marmoutier. Neumorno je obilazio seoska područja Galije, rušio poganske idole, gradio crkve i privodio tisuće seljaka Kristu. Istaknuo se i velikom hrabrošću na carskom dvoru u Trieru, gdje se protivio miješanju carske vlasti u crkvena pitanja i osudi heretika Priscilijana na smrt. Oboljevši na pastoralnom pohodu, sveti je Martin preminuo u Gospodinu u Candesu 397. godine u dobi od osamdeset i jedne godine, ležeći na pepelu i moleći do zadnjega daha.

Čuda

Sveti Sulpicije Sever u svom Životopisu svetoga Martina bilježi bezbrojna čudesa koja su pratila svetčev život. Svojom je usrdnom molitvom vratio u život jednoga umrlog katekumena u Ligugéu te slugu jednoga uglednika. Dok je rušio jedno sveto pogansko stablo bora, pogani su ga vezali na mjestu kamo je drvo trebalo pasti; Martin je načinio znak križa i golemi se bor srušio na suprotnu stranu, obrativši okupljene pogane. Ozdravljao je gubavce cjelovom i izgonio najstrašnije zle duhe.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan položenja svetoga Martina slavi se 11. studenoga prema Rimskom martirologiju. Njegovo je tijelo preneseno u Tours i položeno u baziliku koja je stoljećima bila jedno od najvećih hodočasničkih svetišta kršćanskoga svijeta. U umjetnosti se najčešće prikazuje kao rimski konjanik koji mačem siječe svoj crveni plašt za siromaha. Glavni je zaštitnik Francuske, vojnika, konjanika, konja, prosjaka, siromaha, vinara, vinogradara i brojnih župa i crkava diljem Hrvatske i svijeta.

Isti dan, 11. studenoga, slave se i