SVETAC · BISKUP
Sveti Martin od Toursa
- Spomendan
- 11. studenoga
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 397.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Martin, slavni biskup Toursa i otac zapadnoga monaštva, rođen je od poganskih roditelja u Sabariji u Panoniji (današnji Szombathely u Mađarskoj) oko 316. godine. Njegov otac bio je rimski vojni tribun, pa se obitelj preselila u Paviju u Italiji, gdje je Martin proveo djetinjstvo. Privučen kršćanskom milošću, Martin je već kao dječak postao katekumen. Prema carskim zakonima o novačenju, u mladosti je stupio u rimsku konjicu te je poslan u grad Amiens u Galiji. Ondje se jednoga iznimno hladnoga zimskog dana dogodio slavni susret na gradskim vratima: susrevši siromaha koji je drhtao od studeni, Martin je mačem rasjekao svoj vojnički plašt i polovicu dao prosjaku. Iste mu se noći u snu ukazao Gospodin Isus Krist zaogrnut tom polovicom plašta, govoreći anđelima: Martin, premda tek katekumen, zaogrnuo me ovom haljinom.
Nakon toga viđenja Martin je primio sakrament krštenja, a ubrzo je u Wormsu na Rajni napustio vojnu službu, izjavivši da je Kristov vojnik i da mu više nije dopušteno boriti se zemaljskim oružjem. Uputio se u Poitiers k svetomu biskupu Hilariju, koji ga je primio među svoje učenike. Nakon progonstva iz Milana od strane arijanaca, Martin se povukao na pusti otok Gallinariju u Tirenskom moru. Kada se Hilarije 361. godine vratio u Galiju, Martin se nastanio u obližnjem Ligugéu, gdje je osnovao prvi samostan u Galiji.
Godine 371. ili 372. kršćanski puk Toursa na prijevaru ga je doveo u grad i jednodušno aklamacijom izabrao za svoga biskupa. I kao biskup Martin je zadržao strogi monaški život, podigavši nedaleko od grada glasoviti samostan Marmoutier. Neumorno je obilazio seoska područja Galije, rušio poganske idole, gradio crkve i privodio tisuće seljaka Kristu. Istaknuo se i velikom hrabrošću na carskom dvoru u Trieru, gdje se protivio miješanju carske vlasti u crkvena pitanja i osudi heretika Priscilijana na smrt. Oboljevši na pastoralnom pohodu, sveti je Martin preminuo u Gospodinu u Candesu 397. godine u dobi od osamdeset i jedne godine, ležeći na pepelu i moleći do zadnjega daha.
Čuda
Sveti Sulpicije Sever u svom Životopisu svetoga Martina bilježi bezbrojna čudesa koja su pratila svetčev život. Svojom je usrdnom molitvom vratio u život jednoga umrlog katekumena u Ligugéu te slugu jednoga uglednika. Dok je rušio jedno sveto pogansko stablo bora, pogani su ga vezali na mjestu kamo je drvo trebalo pasti; Martin je načinio znak križa i golemi se bor srušio na suprotnu stranu, obrativši okupljene pogane. Ozdravljao je gubavce cjelovom i izgonio najstrašnije zle duhe.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan položenja svetoga Martina slavi se 11. studenoga prema Rimskom martirologiju. Njegovo je tijelo preneseno u Tours i položeno u baziliku koja je stoljećima bila jedno od najvećih hodočasničkih svetišta kršćanskoga svijeta. U umjetnosti se najčešće prikazuje kao rimski konjanik koji mačem siječe svoj crveni plašt za siromaha. Glavni je zaštitnik Francuske, vojnika, konjanika, konja, prosjaka, siromaha, vinara, vinogradara i brojnih župa i crkava diljem Hrvatske i svijeta.
Isti dan, 11. studenoga, slave se i
- Blažena Alojzija Jadviga Kotowska, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Vincent Eugen Bossilkov, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Marina iz Omure, djevica i mučenica 17. stoljeće
- Sveti Bartolomej Mlađi od Grottaferrate, opat 11. stoljeće
- Sveti Bertuin od Malonnea, biskup i opat 7. stoljeće
- Sveti Mena, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Mena iz Samnija, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Teodor Studit, opat 9. stoljeće
- Sveti Veran od Vencea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Milostinjar, biskup 7. stoljeće