SVETAC · OPAT
Sveti Hilarion
- Spomendan
- 21. listopada
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 372.
Život
Sveti Hilarion, utemeljitelj anahoretskoga načina života u Palestini, rođen je u poganskoj obitelji u mjestu Tabati južno od Gaze oko 291. godine. Kao dječaka roditelji su ga poslali na školovanje u egipatsku Aleksandriju, gdje se susreo s kršćanstvom, povjerovao u Gospodina i primio krštenje. U dobi od petnaest godina, privučen glasom o svetosti svetoga Antuna Opata, otišao je u pustinju i proveo dva mjeseca uz velikoga oca pustinjaka. Duboko nadahnut Antunovim primjerom, Hilarion se vratio u zavičaj, razdijelio svoje nasljedstvo siromasima te se povukao u surovu pustinju Majumu blizu Gaze.
U maloj kolibi od pruća i blata provodio je život u najstrožoj askezi: nosio je kostrijet i kožuh, hranio se tek nakon zalaska sunca s nekoliko smokava i malo kruha, a uzdržavao se pletenjem košara, provodeći noći u neprestanoj molitvi i razmatranju Svetoga pisma. Zbog mnogih obraćenja i čudesa, oko njega su se već 329. godine okupili brojni učenici, pa je Hilarion podigao samostane i postao uzor pustinjačkoga života u čitavoj Palestini.
Tražeći mir i samoću pred mnoštvom koje je hrlilo k njemu, oko 360. godine napustio je Palestinu i pošao u Egipat kako bi posjetio grob svetoga Antuna. Kada je car Julijan Apostata zapovjedio njegovo uhićenje, povukao se u libijsku oazu, a potom otplovio na Siciliju, nastanivši se blizu rta Pahina. Njegov vjerni učenik Hezihije pronašao ga je i ondje, pa se Hilarion ponovno našao okružen učenicima. Otišao je potom u Epidaur (današnji Cavtat) u rimskoj pokrajini Dalmaciji, gdje je pružio dragocjenu duhovnu pomoć stanovnicima nakon velikoga potresa 366. godine. Naposljetku je prešao na otok Cipar, gdje se povukao u nepristupačnu špilju, sprijateljivši se sa svetim Epifanijem Salaminskim. Preminuo je u dobi od osamdeset godina, oko 371. godine, ostavivši svoje skromno odijelo učeniku Hezihiju. Hezihije je potajno prenio njegovo sveto tijelo s Cipra natrag u Majumu u Palestini.
Čuda
Sveti Jeronim u svom glasovitom Životopisu svetoga Hilariona potanko opisuje mnoga čudesna djela koja su pratila svetčev život. Svojom je molitvom i znakom križa izgonio najstrašnije zle duhove iz opsjednutih i ozdravljao bolesne od neizlječivih bolesti. Kada je 366. godine strahoviti potres pogodio Epidaur u Dalmaciji te su se golemi morski valovi podigli prijeteći potapanjem grada, Hilarion je stupio na morsku obalu, načinio tri puta znak križa na pijesku i ispružio ruke prema moru: podivljali valovi smjesta su se zaustavili i povukli, spasivši grad i stanovnike od uništenja.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Hilariona opata slavi se 21. listopada prema Rimskom martirologiju. Njegov grob u Majumi bio je stoljećima važno svetište palestinskih kršćana, a njegov se spomen s velikom pobožnošću njeguje i u Cavtatu i Dubrovniku. U umjetnosti se prikazuje kao ostarjeli pustinjak u monaškoj halji s dugom bradom, držeći u ruci križ i krunicu, često kako gazi zmaja ili s morskim valovima u pozadini. Zaštitnik je pustinjaka, anahoreta, mjesta Cavtata u Hrvatskoj i zagovornik protiv potresa i morskih opasnosti.
Isti dan, 21. listopada, slave se i
- Blažena Laura od Svete Katarine Sijenske Montoya y Upegui, djevica 20. stoljeće
- Sveti Dazije, Zotik i Gaj, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Vendelin, pustinjak 7. stoljeće
- Sveti Viator od Lyona, lektor 4. stoljeće
- Blaženi Petar Capucci, prezbiter 15. stoljeće
- Sveta Cilinija, majka svetaca 5. stoljeće
- Sveta Uršula i drugarice, djevice i mučenice 4. stoljeće
- Sveti Malho, redovnik 4. stoljeće
- Sveti Mauront od Marseillea, biskup i opat 8. stoljeće
- Sveti Petar Yu Tae-ch'ol, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Severin od Bordeauxa, biskup 4. stoljeće