SVETAC · OPAT
Sveti Hariton
- Spomendan
- 28. rujna
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 350.
Život
Sveti Hariton bio je opat i duhovni velikan koji je položio temelje monaškoga načina života u Judejskoj pustinji u četvrtom stoljeću. Podrijetlom iz Ikonija u Likoniji, u Maloj Aziji, Hariton je još u mladosti za vrijeme progona podnio uhićenje i teške muke zbog ispovijedanja kršćanske vjere, ostavši nepokolebljivi ispovjedalac. Kada je nastupio mir u Crkvi, pošao je na hodočašće u Jeruzalem i sveta mjesta. Na putu su ga zarobili razbojnici i odveli u svoju pećinu u pustinji Faran, no Božjim su zahvatom razbojnici poginuli, a Hariton je ostao slobodan.
Odlučio je ostati u toj pećini i posvetiti se Bogu u strogoj askezi, neprestanoj molitvi i postu. Kada su k njemu počeli dolaziti brojni učenici privučeni njegovom svetošću, Hariton je utemeljio glasovitu lavru Faran, prvu lavru u Judejskoj pustinji. Željan veće osame, kasnije se povukao i utemeljio lavru u Duki kod Jerihona, a naposljetku i Staru lavru, poznatu kao Sukijska lavra, u blizini Betlehema.
Rimski martirologij ističe da je bio neumoran u molitvi i postovima, podigavši mnoge lavre u pustinji i mudro vodeći svoje monahe stazama evanđeoske savršenosti. Sveti je Hariton ustrajao u strogom pokorničkom životu sve do duboke starosti, preminuvši u Gospodinu u miru i svetosti u svojoj Staroj lavri.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Haritona Opata slavi se 28. rujna, na dan koji bilježi Rimski martirologij. Na kršćanskom Istoku i Zapadu časti se kao praotac i utemeljitelj monaštva u Palestinskoj pustinji. Njegove su se relikvije stoljećima s velikom čašću čuvale u Staroj lavri kod Betlehema. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao časni, sijedi monah u monaškoj haljini s kapuljačom, sa štapom u ruci i otvorenim svitkom monaških pravila, u stavu razmatranja i molitve. Zaštitnik je monaha, pustinjaka i hodočasnika u Svetu Zemlju, a vjernici ga zazivaju za dar nutarnjega mira, ustrajnosti u postu i sabranosti u molitvi.
Isti dan, 28. rujna, slave se i
- Blažena Amalija Abad Casasempere, majka obitelji i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Bernardin Tomitano iz Feltrea, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Nikita Budka, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Eustohija, djevica 5. stoljeće
- Sveta Lioba (Leoba), djevica 8. stoljeće
- Sveti Anemund od Lyona, biskup i mučenik 7. stoljeće
- Sveti Faust od Rieza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Lovro Ruiz iz Manile i petnaest drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Salonije od Ženeve, biskup 5. stoljeće
- Sveti Vjenceslav, mučenik 10. stoljeće
- Sveti Zama od Bologne, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Franjo Ksaverski Ponsa Casallarch, redovnik i mučenik 19. stoljeće
- Blaženi Ivan Shozaburo, vjeroučitelj, Mancije Ichizayemon, Mihael Taiemon Kinoshi, Lovro Hachizo, Petar Terai Kuhioye i Toma Terai Kahioye, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Josip Tarrats Comaposada, redovnik i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Alfej, Aleksandar i Zosim, braća i mučenici 4. stoljeće
- Sveti Eksuperije od Toulousea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Kuniald i Gizilarij, prezbiteri 8. stoljeće
- Sveti Šimun de Rojas, prezbiter 17. stoljeće