SVETAC · PREZBITER
Sveti Klement Marija Hofbauer
- Spomendan
- 15. ožujka
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1820.
Život
Sveti Klement Marija Hofbauer, krsnim imenom Johannes, rođen je 26. prosinca 1751. u Tasovicama u Moravskoj, kao deveto od dvanaestero djece Pavela Dvořáka (koji je promijenio prezime u njemačko Hofbauer) i Marije rođene Steer. Otac mu je rano umro, pa je dječak odrastao u teškom siromaštvu. Žarko je želio postati svećenik, no zbog nedostatka novca morao je izučiti pekarski zanat u Znojmu. Radio je kao pekar u samostanu premonstratenza u Louki, gdje je za vrijeme gladi danonoćno pekao kruh za siromahe. Privučen tišinom i molitvom, povukao se u pustinjački život, no car Josip II. ukinuo je sva pustinjaštva. Klement je potom hodočastio u Rim i Tivoli, gdje mu je mjesni biskup Barnaba Chiaramonte (kasniji papa Pio VII.) podijelio pustinjačko odijelo i dao mu ime Klement Marija. Ipak, u srcu je osjećao da ga Bog zove na svećeništvo. Uz pomoć pobožnih dobročiniteljica upisao je studij u Beču, ali je zbog jozefinizma i zabrane primanja novih kandidata u Habsburškoj Monarhiji morao ponovno poći u Rim. Ondje je 1785. stupio u novoutemeljenu Kongregaciju Presvetoga Otkupitelja (redemptoriste), položio zavjete i iste godine u Alatriju bio zaređen za svećenika.
Poglavari su ga poslali da utemelji redemptoriste sjeverno od Alpa. Budući da u Austriji to nije bilo dopušteno, Klement je s subratom Thaddäusom Hüblom i novim članom, pekarom Peterom Kunzmannom, 1787. stigao u Varšavu, u Poljsku. U Varšavu su ušli bez novca jer su posljednje novčiće udijelili prosjaku na putu. Ondje su preuzeli crkvu svetoga Benona i započeli takozvanu trajnu misiju: svakodnevno su slavili mise, propovijedali na poljskom i njemačkom jeziku, ispovijedali danonoćno i vodili euharistijsko klanjanje. Klement je na ulici skupljao napuštenu djecu, uređivao za njih sirotišta i obrtničke škole. Kako bi ih prehranio, prosio je od vrata do vrata. Kada mu je jedan gostioničar u lice pljunuo pivo, Klement je mirno obrisao lice i rekao: »To je bilo za mene, a što imate za moju djecu?«, čime je ganuo prisutne i dobio obilnu milostinju. Unatoč golemim ratnim stradanjima i podjelama Poljske, broj pričešćenika porastao je na stotinu tisuća godišnje. Ipak, pod pritiskom neprijatelja vjere i političkih previranja, crkva svetoga Benona 1808. je zatvorena, a redemptoristi protjerani iz Poljske.
Klement se preselio u Beč, gdje je proveo posljednjih dvanaest godina života. Kao kapelan bolnice, a potom sestara uršulinki, postao je duhovni stožer grada. Oko sebe je okupljao studente, umjetnike, znanstvenike i državnike, među kojima su bili Friedrich i Dorothea Schlegel te Zacharias Werner. Svojim je propovijedanjem i mudrim savjetima mnoge intelektualce priveo Crkvi i spriječio uspostavu njemačke nacionalne Crkve odvojene od Rima. Trpio je stalne progone i prijetnje izgonom od jozefinističkih vlasti, no car Franjo I. na poticaj pape Pija VII. naposljetku mu je dopustio osnutak samostana u Beču. Prije nego što je službena povelja stigla, sveti Klement Marija preminuo je u Beču 15. ožujka 1820. godine.
Čuda
Tijekom borbi i ustanka u Varšavi 1794. godine, dok je Klement s braćom predano molio i propovijedao mir, tri teške bombe pale su ravno na krov crkve svetoga Benona punu naroda, no čudesno nijedna nije eksplodirala. Nakon njegove smrti na njegovu su se grobu događala brojna ozdravljenja i obraćenja, koja su bila ispitana u postupku kanonizacije.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Klementa Marije Hofbauera slavi se 15. ožujka. Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 29. siječnja 1888., a papa Pio X. proglasio ga je svetim 20. svibnja 1909. godine. Njegovo tijelo počiva u crkvi Marije na Obali (Maria am Gestade) u Beču, kamo neprestano hodočaste vjernici. Nazvan je »Apostolom Beča« i proglašen suzaštitnikom grada Beča. U umjetnosti se prikazuje u crnom redemptorističkom habitu, često s raspelom ili krunicom u ruci, okružen siromašnom djecom ili kruhom.
Isti dan, 15. ožujka, slave se i
- Blaženi Artemid Zatti, redovnik 20. stoljeće
- Sveti Sisebut od Cardeñe, opat 11. stoljeće
- Sveti Zaharija, papa 8. stoljeće
- Blaženi Ivan Adalbert Balicki, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Vilim Hart, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Leokricija, djevica i mučenica 9. stoljeće
- Sveta Ljudevita de Marillac, udovica 17. stoljeće
- Sveti Menigno, valjar i mučenik 3. stoljeće