Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Ivan Gabrijel Perboyre

Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
Klikni za povećanje
×
Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
Sveti Ivan Gabrijel Perboyre. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I MUČENIK

Sveti Ivan Gabrijel Perboyre

Spomendan
11. rujna
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1840.

Život

Sveti Ivan Gabrijel Perboyre rođen je 6. siječnja 1802. u zaseoku Le Puech u župi Montgesty pokraj Cahorsa u Francuskoj, kao najstarije od osmero djece pobožnih poljodjelaca Pierrea Perboyrea i Marie rođene Rigal. Godine 1817. pratio je mlađega brata Louisa u malo sjemenište u Montaubanu koje je vodio njihov stric lazarist, kako bi mu pomogao priviknuti se na novu sredinu. Ondje je Ivan Gabrijel iznenada u vlastitom srcu prepoznao neodoljiv Božji poziv na svećeništvo. U prosincu 1818. stupio je u novicijat Kongregacije misija (lazarista), a na blagdan Nevine dječice 1820. položio je redovničke zavjete. Za svećenika ga je 23. rujna 1825. zaredio biskup Louis Dubourg u kapeli Kćeri kršćanske ljubavi u Parizu.

Otac Perboyre uspješno je predavao dogmatsku teologiju u sjemeništu u Saint-Flouru, a 1832. imenovan je zamjenikom ravnatelja novicijata u matičnoj kući u Parizu. Ipak, u njemu je neprestano tinjao misionarski žar i želja da ode u Kinu, što mu je isprva uskraćivano zbog krhka zdravlja. Kada mu je brat Louis umro na putu za Kinu, Ivan Gabrijel je izmolio dopuštenje da zauzme njegovo prazno mjesto. Isplovio je iz Le Havrea u ožujku 1835. te je u kolovozu iste godine stigao u Macao. Ondje je obukao kinesku odjeću, obrijao glavu, pustio perčin i naučio jezik kako bi se posve prilagodio narodu kojemu je poslan. Djelovao je u pokrajinama Henan i Hubei, pješačeći tisuće kilometara kako bi obišao siromašne i raspršene zajednice vjernika, dijeleći sakramente i poučavajući neuke.

U rujnu 1839. u pokrajini Hubei buknuo je žestoki carski progon kršćana. Vojnici su upali u misijsku postaju, a otac Ivan Gabrijel sklonio se u obližnju šumu. No jedan ga je domaći novokrštenik, poput novoga Jude, izdao carskim vlastima za trideset srebrnjaka. Svučen u krpe i okovan u teške lance, vođen je od suda do suda i podvrgnut nečovječnim mukama. Naposljetku je prebačen u Wuchang, gdje je pred sudom nepokolebljivo odbio pogaziti raspelo. Osuđen na smrt po carskom ediktu, 11. rujna 1840. izveden je na stratište sa sedmoricom razbojnika. Privezan za drveni križ, sveti je svećenik zadavljen konopcem, posvetivši kinesku zemlju svojom mučeničkom smrću koja je u tolikim pojedinostima bila slična Kristovoj Muci.

Čuda

Tijekom dugotrajnoga tamnovanja i okrutnih mučenja, otac Perboyre podnosio je teške nutarnje borbe i duhovnu tminu, no Gospodin mu se objavio u viđenju tješeći ga riječima: »Što se bojiš? Nisam li ja umro za tebe?«. Nakon te milosti sveti je mučenik zračio nezemaljskim mirom koji je zadivio i same suce i krvnike. Nakon njegove smrti na grobu i po njegovu zagovoru zabilježena su brojna čudesna ozdravljenja, što je potvrdila Sveta Stolica tijekom procesa za proglašenje blaženim i svetim.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Ivana Gabrijela Perboyrea slavi se 11. rujna, na dan njegova mučeništva. Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 10. studenoga 1889., a papa Ivan Pavao II. kanonizirao ga je 2. lipnja 1996. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu, čime je postao prvi kanonizirani mučenik Kine. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iz Kine u Francusku te danas s velikim poštovanjem počivaju u kapeli svetoga Vinka Paulskoga u matičnoj kući lazarista u Parizu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u kineskoj odjeći privezan uz križ, s palmom mučeništva u ruci i konopcem oko vrata.

Isti dan, 11. rujna, slave se i