Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Spomen › Sveti Ivan Teofan Vénard

SVETAC · PREZBITER I MUČENIK

Sveti Ivan Teofan Vénard

Spomendan
2. veljače
Razdoblje
19. stoljeće

Život

Sveti Ivan Teofan Vénard, rođen u Francuskoj u prvoj polovici devetnaestoga stoljeća, rano je osjetio poziv da se posveti misijama i naviještanju Evanđelja u dalekim zemljama. Stupio je u Družbu pariških inozemnih misija, gdje je dovršio bogoslovne studije i bio posvećen za svećenika. Vođen ljubavlju prema Kristu i željom za spasenjem duša, poslan je u misijsko polje u Tonkin (današnji Vietnam).

U Tonkinu je punih šest godina obavljao tajnu svećeničku službu usred neprestanih opasnosti, oskudice, progona i teških tjelesnih napora. Pod okriljem noći obilazio je kršćanske zajednice, hrabrio vjernike, dijelio sakramente i poučavao neuke, živeći često u vlažnim podzemnim skrovištima. Naposljetku je bio izdan i uhićen od carskih vlasti pod vlašću cara Tự Đứca.

Zatvoren u tijesnu bambusovu kavez u Hanoiu, otac Teofan je zračio tolikom radošću, mirom i vedrinom da je zadivio i same svoje tamničare. Iz kaveza je pisao dirljiva pisma svojoj obitelji u Francuskoj, radujući se što može proliti krv za svoga Gospodina. Osuđen na smrt zbog naviještanja kršćanske vjere, radosno je i vedra lica pošao na stratište te mu je 2. veljače 1861. godine u Hanoiu odrubljena glava. Njegovo svjedočanstvo i spisi o ljubavi prema Kristu kasnije su duboko nadahnuli svetu Malu Tereziju od Djeteta Isusa.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Ivana Teofana Vénarda slavi se 2. veljače, a u zboru od stotinu i sedamnaest vietnamskih mučenika 24. studenoga. Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 1909. godine, a papa Ivan Pavao II. kanonizirao ga je 19. lipnja 1988. u Rimu. Njegove se relikvije časte u katedrali u Hanoiu te u kapeli Pariških inozemnih misija u Parizu. U umjetnosti se prikazuje kao mladi svećenik u kavezu s perom u ruci ili na stratištu s mučeničkom palmom.

Isti dan, 2. veljače, slave se i