BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Katarina Cittadini
- Spomendan
- 5. svibnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1857.
Život
Blažena Katarina Cittadini rođena je u Bergamu 28. rujna 1801. od oca Giovannija Battiste i majke Margherite rođene Lanzani. Krštena je dva dana kasnije u crkvi svetog Aleksandra. Godine 1808., kada je imala samo sedam godina, umrla joj je majka, a otac je nedugo potom napustio nju i njezinu mlađu sestru Giudittu. Napuštene djevojčice primljene su u sirotište Conventino u Bergamu. Ondje su pod strogim, ali mudrim vodstvom ravnatelja don Giuseppea Brene stekle duboku kršćansku pobožnost, osobito njegujući ljubav prema Presvetoj Djevici Mariji i svetom Jeronimu Emilijaniju, zaštitniku siročadi. Katarina je bila iznimno marljiva učenica te je 1823. godine stekla učiteljsku diplomu.
Iste godine sestre su napustile sirotište i nastanile se u mjestu Calolzio kod dvojice rođaka svećenika, Giovannija i Antonija Cittadinija. Već 1824. godine Katarina je postala učiteljica u javnoj pučkoj školi za djevojčice u obližnjoj Somasci, povijesnom mjestu djelovanja svetog Jeronima Emilijanija. Osjećajući snažan poziv za redovnički život, posavjetovala se sa svojim duhovnikom Brenom, koji joj je preporučio da ostane u Somasci i posveti se odgoju siromašne ženske mladeži. Uz pomoć rođaka svećenika, sestre su 1826. kupile kuću u Somasci i otvorile besplatnu privatnu školu za najsiromašnije djevojčice koje nisu imale pristup javnom školstvu. Uskoro su školi pridodale internat i sirotište, u koje su kao odgojiteljice uključile i svoje bivše učenice.
Katarina je neumorno radila kao ravnateljica i učiteljica vjeronauka, spajajući temeljitu vjersku pouku s praktičnim domaćinskim i građanskim odgojem. No 1840. godine zadesila ju je teška bol: iznenada je preminula njezina voljena sestra Giuditta. Ubrzo nakon toga umro joj je rođak svećenik Antonio, a potom i dugogodišnji duhovnik Brena. Pritisnuta tolikim gubicima, Katarina je teško oboljela i 1842. godine našla se na samrtnoj postelji, ali je čudesno ozdravila, pripisavši svoje spasenje zagovoru svetog Jeronima Emilijanija.
Nakon oporavka napustila je javnu službu kako bi se potpuno posvetila vođenju svoga zavoda i sirotišta. Okupljenim suradnicama dala je redovničko ustrojstvo, pa je uz ohrabrenje bergamskoga biskupa Pietra Luigija Speranze počela sastavljati pravila novoga instituta. Nova redovnička zajednica ponijela je ime Sestre uršulinke svetog Jeronima Emilijanija. Iscrpljena neumornim radom i samoprijegorom, Katarina je preminula u Somasci nakon kraće bolesti 5. svibnja 1857. godine. Biskup je pravila njezine družbe službeno potvrdio sedam mjeseci nakon njezine smrti.
Čuda
Za proglašenje blaženom Katarine Cittadini Crkva je priznala čudesno ozdravljenje djeteta Samuelea Mosconija iz mjesta Verolanuova u pokrajini Brescia. U prosincu 1990. godine njegovoj majci Gabrielli, koja je bila u četvrtome mjesecu trudnoće, ultrazvučnim je pregledima utvrđen težak zastoj u razvoju ploda uz izraziti manjak plodne vode i krupne anomalije. Liječnici su savjetovali prekid trudnoće, no roditelji su to odlučno odbili i započeli usrdnu molitvu utječući se zagovoru službenice Božje Katarine Cittadini. Dijete se rodilo 8. ožujka 1991., ali je osam dana nakon rođenja uslijedilo masivno krvarenje u zatiljnom dijelu mozga, koje je prema procjeni liječnika bilo neoperabilno i smrtonosno. Roditelji su nastavili moliti zagovor Katarine Cittadini. Dječak se postupno i potpuno oporavio bez ikakvih neuroloških posljedica, što je liječničko povjerenstvo i teološko povjerenstvo proglasilo znanstveno neobjašnjivim čudom.
Štovanje i zaštitništvo
Njezini posmrtni ostaci počivaju u kapeli matične kuće sestara uršulinki od Somasce u Vercuragu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je časnom službenicom Božjom 17. prosinca 1996., a 29. travnja 2001. svečano ju je uvrstio među blaženike na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Spomendan blažene Katarine Cittadini slavi se 5. svibnja, na dan njezine smrti. Družba koju je utemeljila proširila se izvan granica Italije, djelujući u Europi, Aziji i Latinskoj Americi.
Isti dan, 5. svibnja, slave se i
- Blaženi Benvenut Mareni, redovnik 13. stoljeće
- Sveti Anđeo Jeruzalemski (Karmelski), prezbiter i mučenik 13. stoljeće
- Sveti Avertin od Toursa, đakon 12. stoljeće
- Sveti Briton od Triera, biskup 4. stoljeće
- Sveti Gotard od Hildesheima, biskup 11. stoljeće
- Sveti Hilarije od Arlesa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Leon iz Afrika, pustinjak 20. stoljeće
- Sveti Maksim Jeruzalemski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Mauront od Douaija, opat i đakon 7. stoljeće
- Sveti Nicetije od Viennea, biskup 4. stoljeće
- Sveti Sacerdos od Limogesa, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Grgur Frąckowiak, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Nuncije Sulprizio, laik 19. stoljeće
- Sveti Eutimije, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Geroncije od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Jovinijan, lektor i mučenik 4. stoljeće