SVETAC · PREZBITER I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Ivan Avilski
- Spomendan
- 10. svibnja
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1569.
Život
Sveti Ivan Avilski, nazvan Apostolom Andaluzije, rođen je 6. siječnja 1499. ili 1500. godine u mjestu Almodóvar del Campo u Španjolskoj. Potjecao je iz ugledne i imućne obitelji Alfonsa de Ávile i Cataline Gijón. Kao četrnaestogodišnjak poslan je na Sveučilište u Salamanki radi studija prava, no ubrzo je osjetio odbojnost prema svjetovnoj karijeri te se vratio kući. Sljedeće tri godine proveo je u očinskom domu u dubokoj osami, postu i strogoj pokori.
Njegovu izvanrednu pobožnost zamijetio je jedan franjevac u prolazu te mu savjetovao nastavak školovanja. Ivan je stoga otišao na glasovito sveučilište u Alcalá de Henares, gdje je s velikim uspjehom završio studij filozofije i teologije pod vodstvom glasovitoga dominikanca Dominga de Sota. Za vrijeme studija umrli su mu roditelji. Nakon što je 1526. godine zaređen za svećenika, Ivan je svoju mladu misu prikazao u crkvi gdje su mu počivali otac i majka, rasprodao cjelokupno obiteljsko imanje, a novac do posljednjeg novčića podijelio siromasima.
Vođen žarkom željom za naviještanjem Evanđelja poganima, uputio se u Sevillu kako bi otplovio kao misionar u Meksiko. No, dok je ondje čekao polazak lađe, seviljski svećenik Hernando de Contreras zapazio je njegovu nevjerojatnu sabranost i žar pri služenju svete mise. O tome je obavijestio nadbiskupa i glavnog inkvizitora Alfonsa Manriquea de Laru, koji je u mladom svećeniku prepoznao izabrano oruđe Božje za obnovu vjere u vlastitoj domovini. Nadbiskup ga je uspio uvjeriti da ostane u Španjolskoj i posveti se evangelizaciji Andaluzije.
Svoju prvu propovijed održao je 22. srpnja 1529. godine i odmah privukao mnoštvo. Njegova riječ bila je prožeta vatrom Duha Svetoga, pa su crkve bile pretijesne za sve koji su ga željeli čuti. Zbog beskompromisnog pozivanja na obraćenje i oštre kritike raskoši i grijeha velikaša, zavidnici su ga 1531. godine lažno optužili inkviziciji da zatvara vrata raja bogatašima. Zatočen je u ljeto 1532. godine, a vrijeme provedeno u tamnici pretvorio je u duhovnu školu: ondje je napisao prve nacrte svojega glasovitog djela Audi, filia (Poslušaj, kćeri). U srpnju 1533. godine njegova je nevinost potpuno dokazana te je oslobođen svih optužbi, na veliku radost vjernoga puka.
Nakon oslobođenja Ivan je neumorno obilazio gradove Cordobu, Granadu, Baeza, Montillu i Zafru. Osnivao je škole i kolegije za poučavanje mladeži i odgoj klera, a Sveučilište u Baezi, utemeljeno papinskom bulom 1538. godine, imalo ga je za prvoga rektora i postalo uzorom za sjemeništa. Bio je duhovni otac i mudri savjetnik velikanima svojega doba: svetom Franji Borgiji, kojega je njegova propovijed na sprovodu carice Izabele potaknula na obraćenje, svetoj Tereziji Avilskoj, svetom Ivanu od Boga i svetom Petru Alkantarskom. Također je zdušno podupirao mladu Družbu Isusovu svoga prijatelja svetog Ignacija Lojolskog. Posljednjih osamnaest godina života proveo je u teškim tjelesnim bolestima, trpeći bez roptanja u Montilli. Ondje je sveto preminuo 10. svibnja 1569. godine.
Čuda
Sveti Ivan Avilski bio je obdaren osobitim darom spoznaje srdaca i proroštva. Njegova je propovjednička riječ imala čudesnu snagu: najokorjeliji grešnici padali su na koljena u suzama, a zavađeni velikaši javno su se mirili. Bog je po njegovim rukama i molitvi udjeljivao ozdravljenja duše i tijela, a predaja bilježi mnoge slučajeve duhovnog prosvjetljenja njegovih učenika u trenucima kušnje.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Ivan Avilski proglašen je časnim slugom Božjim 1759. godine, blaženim ga je proglasio papa Lav XIII. 1894. godine, a svetim papa Pavao VI. 31. svibnja 1970. godine. Zbog njegove izvanredne biblijske i teološke mudrosti papa Benedikt XVI. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 7. listopada 2012. godine, ističući njegovu duboku uronjenost u otajstvo Kristova otkupljenja i Očeve ljubavi. Papa Franjo uvrstio je njegov spomendan u opći kalendar Crkve na dan 10. svibnja.
Njegovo tijelo počiva u crkvi svetoga utjelovljenja u Montilli, koja je danas njegovo glavno svetište. Zaštitnik je španjolskoga dijecezanskog klera i propovjednika. U umjetnosti se prikazuje u misnom ruhu ili svećeničkom talaru, s raspelom i knjigom u ruci, s licem koje zrači kontemplativnim mirom i zanosom apostolske ljubavi.
Isti dan, 10. svibnja, slave se i
- Blažena Beatrica I. Este, djevica 13. stoljeće
- Blaženi Henrik Rebuschini, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Merz, laik 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Albergati, biskup 15. stoljeće
- Sveti Alfije, Filadelf i Cirin, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Gordijan Rimski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Job, pravednik Stari zavjet
- Sveti Kataldo od Taranta, biskup 7. stoljeće
- Sveti Komgal od Bangora, opat 7. stoljeće
- Sveta Solongija, djevica i mučenica 9. stoljeće
- Sveti Dioskorid, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Kvart i Kvint, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Vilim od Pontoisea, prezbiter 12. stoljeće