Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveti Antun Marija Zaccaria

Sveti Antun Marija Zaccaria
Klikni za povećanje
×
Sveti Antun Marija Zaccaria
Sveti Antun Marija Zaccaria. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Antun Marija Zaccaria

Spomendan
5. srpnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1539.

Život

Sveti Antun Marija Zaccaria rođen je potkraj 1502. godine u Cremoni u plemićkoj obitelji don Lazzara i Antonije Pescaroli. Dok je bio u dobi od samo dvije godine, umro mu je otac pa je sva briga oko njegova odgoja pripala pobožnoj majci. Kako bi u njegovu mladom srcu razvila kršćansku djelotvornu ljubav prema bližnjemu, majka ga je učinila svojim djeliteljem milostinje siromasima. Nakon temeljite naobrazbe u Cremoni i studija filozofije u Paviji, Antun Marija otišao je 1520. godine na Sveučilište u Padovi gdje je s uspjehom završio studij medicine i u dvadeset i drugoj godini stekao naslov doktora. Prije odlaska na studij odrekao se svoga bogatstva u korist majke.

Vrativši se u Cremonu, tri je godine nesebično liječio bolesnike. No vođen duhovnim savjetom jednoga dominikanca, spoznao je da ga Bog poziva liječiti ne samo tijela nego i ljudske duše. Započeo je teološki studij, a u crkvi svetoga Vitala okupljao je djecu i odrasle tumačeći im katekizam i Sveto pismo. Za prezbitera je zaređen 1528. godine u Cremoni. Tijekom strašne kuge koja je 1528. godine pogodila grad, Antun se nesebično žrtvovao za oboljele, pa su ga sugrađani prozvali ocem domovine.

Godine 1530. preselio se u Milano kao kapelan grofice Ludovike Torelli. U Milanu se pridružio Bratovštini vječne mudrosti gdje je upoznao plemiće Bartolomea Ferrarija i Giacoma Antonija Morigiju. Suočeni s teškim duhovnim i moralnim stanjem naroda, pogođena ratovima, glađu i kugom, zajedno su osnovali novu redovničku obitelj: Regularne klerike svetoga Pavla, koje je papa Klement VII. potvrdio 1533. godine. Po samostanu svetoga Barnabe zajednica je u puku postala poznata pod nazivom barnabiti. S groficom Torelli utemeljio je i žensku granu, Sestre anđelike svetoga Pavla obraćenika (1535.), te laičku granu, Društvo bračnih parova svetoga Pavla. Cilj ovih triju družbi bio je sveopća vjerska obnova naroda i suzbijanje kršćanske mlakosti.

Antun Marija bio je istinski apostol Milana. S raspelom u ruci propovijedao je na trgovima i ulicama o muci Gospodnjoj i potrebi pokore. Pokrenuo je običaj zvonjenja crkvenih zvona svakoga petka u tri sata poslijepodne u spomen na smrt Isusovu na križu te je uveo i proširio svečano klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u trajanju od četrdeset sati. Zbog svoga beskompromisnoga evanđeoskog žara bio je lažno optuživan pred crkvenim i građanskim vlastima, no crkveni je sud 1537. godine potvrdio potpunu pravovjernost njegova djela. Iste je godine poslan u Vicenzu gdje je uspješno proveo duhovnu obnovu samostana i grada.

Tijekom mirovne misije u Guastalli 1539. godine, iscrpljen strogim pokorama i naporima, obolio je od teške groznice. Osjećajući da mu se bliži zemaljski svršetak, zatražio je da ga prevezu u rodnu Cremonu. Preminuo je u naručju svoje majke i okružen prvim redovničkim učenicima, primivši svete sakramente, 5. srpnja 1539. godine u tri sata poslijepodne, u trideset i sedmoj godini života.

Čuda

Dvadeset i sedam godina nakon njegove smrti grob svetoga Antuna Marije Zaccarije bio je otvoren te je njegovo tijelo pronađeno posve neraspadnuto i netaknuto, što je pobudilo veliko divljenje i učvrstilo vjeru puka. Bog je po njegovu zagovoru izveo brojna čudesna ozdravljenja bolesnika koji su se utjecali njegovoj pomoći.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci svetoga Antuna Marije Zaccarije počivaju u kripti crkve svetoga Barnabe u Milanu. Papa Pio IX. proglasio ga je blaženim 1849. godine, a papa Lav XIII. svečano ga je uvrstio u popis svetaca 27. svibnja 1897. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.

Njegov se liturgijski spomendan slavi 5. srpnja. Nebeski je zaštitnik liječnika i bolesnika. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom talaru, s raspelom u ruci, s hostijom ili pokaznicom u rukama te sa spisima svetoga Pavla apostola, čiji je duh vjerno nasljedovao.

Isti dan, 5. srpnja, slave se i