Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Blažena Štefica (Stefana) Quinzani

Blažena Štefica (Stefana) Quinzani
Klikni za povećanje
×
Blažena Štefica (Stefana) Quinzani
Blažena Štefica (Stefana) Quinzani. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Štefica (Stefana) Quinzani

Spomendan
2. siječnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1530.

Život

Blažena Stefana Quinzani rođena je 5. veljače 1457. godine u mjestu Orzinuovi blizu Brescije, u skromnoj i pobožnoj seljačkoj obitelji Lorenza Quinzanija i Savije Sciani. Obitelj je potjecala iz obližnjega mjesta Quinzano d'Oglio, odakle su i dobili obiteljski nadimak. U djetinjstvu je Stefana s roditeljima marljivo radila u polju i pomagala u kućanstvu. Njezin je otac stupio u Treći red svetoga Dominika, a kada ga je djevojčica pratila u obližnji dominikanski samostan u Soncinu, upoznala je svetoga redovnika fra Mateja Carrerija. On ju je poučavao kršćanskome nauku i prorekao joj da će biti njegova duhovna baštinica.

Već u dobi od sedam godina Stefana je položila zavjet čistoće, siromaštva i poslušnosti. Godine 1464. imala je viđenje u kojemu joj se ukazao raspeti Krist u pratnji Blažene Djevice Marije te svetoga Dominika, svetoga Tome Akvinskoga i svete Katarine Sijenske, darovavši joj prsten mističnih zaruka. Kada je fra Matej Carrieri umro, ukazao joj se u viđenju, nakon čega je Stefana primila svete rane (stigme) Kristove muke.

U dobi od petnaest godina primila je habit Trećega samostanskog reda svetoga Dominika u Soncinu. Da bi se uzdržavala, jedno je vrijeme radila i kao služavka. Gajeći osobitu ljubav prema raspetome Spasitelju i siromasima, osnovala je u Soncinu dominikanski samostan posvećen svetome Pavlu te postala njegova prva priorica, vodeći zajednicu s velikom mudrošću i majčinskom blagošću.

Premda nije imala formalne naobrazbe, bila je obdarena nadnaravnim poznavanjem teologije, pa su k njoj po savjet dolazili mnogi ugledni duhovni velikani njezina doba, među kojima i sveta Anđela Merici te blažena Ozana Mantovanska. Imala je iznimnu pobožnost prema svetome Tomi Akvinskomu, crkvenom naučitelju. Živjela je u neprestanome postu i mrtvljenju tijela. Točno je prorekla dan svoje smrti. Okružena susestrama, preminula je u Soncinu 2. siječnja 1530. godine, izgovorivši na samrti riječi Kristove s križa: »U tvoje ruke, Gospodine, predajem duh svoj!«

Čuda

Blažena Stefana bila je obdarena mističnim stigmama i izvanrednim doživljavanjem Kristove patnje. Godine 1497. dvadeset i jedan vjerodostojan svjedok sastavio je i potpisao izvještaj o njezinim ekstazama muke, promatrajući kako njezino tijelo trpi muke bičevanja, krunjenja trnjem i raspeća.

Posjedovala je dar proricanja, prodiranja u ljudske savjesti te dar čudesnih ozdravljenja bolesnika koji su joj se obraćali u molitvama. Predaja bilježi da joj se jednom ukazao Gospodin upitavši je kakvu nagradu želi za svoje potpuno predanje, na što je ona odgovorila: »Ne želim drugu nagradu osim Tebe samoga!« Nakon njezine smrti, njezin je grob postao izvor mnogih ozdravljenja i čudesne pomoći.

Štovanje i zaštitništvo

Grob blažene Stefane u Soncinu smjesta je postao stjecište hodočasnika. Papa Benedikt XIV. svečano je potvrdio njezino štovanje 14. prosinca 1740. godine, uvrstivši je među blaženike Katoličke Crkve.

Njezine relikvije danas se s pobožnošću čuvaju u dominikanskoj crkvi svetoga Jakova u Soncinu, dok se dio relikvije (kost lijeve goljenice) čuva u crkvi svetoga Roka u rodnom Quinzanu d'Oglio. U Rimskom martirologiju i u biskupiji Cremona njezin se spomendan slavi 2. siječnja, dok se u biskupijama Crema i Brescia obilježava 16. lipnja. U umjetnosti se prikazuje u bijelo-crnom habitu dominikanskih trećoredica sa stigmama na rukama, krunom od trnja na glavi i raspelom u rukama.

Isti dan, 2. siječnja, slave se i